Heroin i rasturanje te, i drugih droga, utiče na živote milona ljudi širom svijeta. Ta nedozvoljena trgovina je na različite načine destruktivna i za zemlje u kojima se proizvode sirovine i za zemlje u kojima se rastura. Pojedinačno, za korisnike heroina, ovisnost često znači život u bijedi i beznađu koje je teško prevladati.
Jedna od ovisnica koju je, uz njenu saglasnost pratila televizijska ekipa Glasa Amerike, živi u Baltimoru, u američkoj saveznoj državi Maryland. Riječ je o 34-godišnjoj Sandri. Ona je samo jedna od oko šezdeset hiljada osoba-ovisnika o heroinu u tom gradu na istočnoj obali SAD. Živi u napuštenoj i oronuloj kući na zapadnoj strani grada. Pokazujući na svoje prebivalište Sandra kaže:
«Ovdje spava mnogo ljudi i ovdje se drogiramo.»
Šest godina ranije Sandra je prvi put probala hereoin. Sada ovisnost o drogi uništava njen život:.
«Imam samo pola pilule, jer sam drugu polovicu ranije upotrijebila.»
U Afganistanu, Burmi i Kolumbiji proizvodi se većina svjetskog heroina. Ujedinjene nacije procjenjuju da širom svijeta ima osam miliona ovisnika. Baltimor, primorski grad, sjeverno od Washingtona, je, nažalost, grad u kojem je proporcionalno broju stanovnika najviše ovisnika o heroinu u SAD. Prema podacima Državne agencije za borbu protiv narkomanije svaki deseti, od šest stotina hiljada stanovnika Baltimora, ovisnik je o heroinu.
Carl Kotowski, specijalni agent Agencije za borbu protiv narkomanije u Baltimoru, kaže:
«Heroin koji se rastura u Baltimoru nije jako skup, odnosno lakše je dostupnim ovisnicima.»
Heroin u Baltimor uglavnom dolazi iz Južne Amerike i centralne Azije.
Sandra kaže da ne mari odakle je došla njena droga. Heroin za nju više nije ekstaza. To je bolna potreba i ako je ne zadovolji....
«...tada mi se čini kao da mi se tijelo raspada» - kaže Sandra.
Hapšena je tri puta i šest mjeseci je bila u zatvoru.
Sue Doyle, savjetnica za ovisnike u okrugu Carol u Maryland-u, koji se graniči sa okrugom Baltimor, kaže da je to uobičajeno.
«Kada postanu ovisnici, bez droge ne mogu. To više nije zabavno....stalno su napolju tragajući za drogom, tragajući za novcem da nabave drogu. Čine stvari koje nikada ne bi činili... Kradu od roditelja, kradu od susjeda... prostituišu se.»
I Sandra preživljava nudeći na ulici svoje tijelo. Kaže da treba tri mušterije dnevno da bi zaradila dovoljno novca za drogu i hranu. Nasilje je stalna stalna opasnost po nju:
«Bio mi je jednom stavljen nož pod grlo, a novac kjki sam imala otet. Najšeće bivam tučena, zaista najviše je udaraca... Imala sam klijenta....tako mi nazivamo svoje mušterije.... koji je zapravo pokušao da me siluje. I to je bilo čudno iskustvo» - prisjeća se Sandra.
Ona ima brojne zdravstvene probleme vezane za ovisnost o drogi, podložna je alkoholu, ima upalu srčane opne... Hepatitis C može joj oštetiti jetru i dovesti do ciroze. Zubi joj trunu. Sve je to uobičajeno za ovisnike o heroinu.
Na pitanje da li će ikada prestati da uzima heroin Sandra odgovara:
«Nadam se da ću završiti na rehabilitaciji.... ili ću umrijeti... zaista ne znam.»
Gospođa Doyle kaže da za ovisnike postoje četiri solucije: smrt, zatvor, bolnica ili rehabilitacija. Rehabilitacija je bolan i dugotrajan proces:
«Većina naših pacijenata ne oporalja se samo od jednog, prvog, pokušaja. Ovisnost o drogi je hronično, dugotrajno oboljenje. Mi pravimo paralelu sa dijabetesom i visokim krvnim pritiskom. U pravilu, liječenje se ne može završiti samo jednim tretmanom.
Sandra je nedavno pokušala dobiti mjesto u gradskom rehabilitacionom centru. Odbijena je. U Baltimoru se na mjesto u tom centru, inače, čeka duže od mjesec dana. Za sada, Sandra ostaje na ulici, ovisna o drogi i preživljavajući dan za danom, kako najbolje može.
