Danas, 26 juna 2008. godine sedmice navršava se 60 godina od početka operacije zračne dostave hrane u, sovjetskim zidovima, opkoljeni Berlin. Bila je to jedna od najvećih ikada izvedenih humanitarnih operacija, ali i prelomni trenutak u hladnom ratu, koji je započeo praktično odmah nakon Drugog svjetskog rata. Jedan pilot koji je nebrojeno puta sletio u blokirani dio grada i jedna, tada, berlinska djevojčica, koja je cijelog života ostala zahvalna za tu pomoć i danas se živo sjećaju tih dana.
Pilot je umirovljeni pukovnik američkih zračnih snaga Gail Halvorsen. On i danas baca slatkiše djeci iz transportnog aviona C-54. Radi to na svim zrakoplovnim mitinzima širom Amerike, pa i na mitingu u zračnoj bazi Andrews, nadomak Washingtona. Već 60 godina svi ga znaju pod nadimkom «slatki bombarder.»
Pokazujući na avion kojim je slijetao u Berlin, odnosno kojim polijeće i sada gospodin Halvorsen kaže:
«Letimo ovim avionom «Duh slobode,» ovim C-54, da starije podsjetimo, a mlade naučimo šta je sloboda značila za berlinsku djecu u tom trenutku istorije.»
Nakon Drugog svjetskog rata Berlin je bio podijeljen na savezničke zone, ali potpuno okružen Sovjetima okupiranom Istočnom Njemačkom. U maju 1948. godine Sovjeti su zapadnim saveznicima blokirali kopneni pristup do Berlina, nadajući se da će zapadne sile odustati od zona pod njihovom kontrolom. U tim trenucim oko 2 miliona stanovnika Zapadnog Berlina imali su hrane samo za 35 dana. Amerikanci i Britanci su 26. juna 1948. godine su počeli da avionima dostavljaju hranu, ugalj i ostale vitalne potrepštine.
Gail Halvorsen je bio jedan od najboljih pilota u toj misiji. Postao je poznat kao «slatki bombarder» jer je berlinskoj djeci, iz aviona, bacao slatkiše, zakačene za male padobrane. Sjeća se da mu je ideja da izbacuje padobrane sa slatkišima pala na um dok je jednom prilikom, kroz ogradu od bodljikave žice oko berlinskog aerodroma, razgovarao sa malim Berlinčanima:
«Želio sam da im dam nešto, premda oni nisu ništa tražili. Imao sam samo dvije žvakaće gume, prepolovio ih i dao im ta 4 parčeta kroz žicu. Gledali su me kao da su dobili milion dolara.»
Među zahvalnom berlinskom djecom bila je i Helga Stege, sada udata Johnson. Sjeća se da je živjela u jednoj polusrušenoj kući u Berlinu:
«Zaista nismo imali šta da jedemo. Ničeg nije bilo. Možda neki stari krompir. Bili smo gladni svo to vrijeme. Spavali smo obučeni jer nije bilo uglja za grijanje. Pola prozora bilo je razbijeno. Bili smo tako zahvalni Amerikancima što su nam pomogli. Morate se prisjetiti da smo mi ustvari bili njihovi neprijatelji u ratu, a rat je bio završen samo tri godine ranije. Ipak, Amerikanci su nam pomagali da preživimo.»
I Helga, sada američka državljanka, putuje starim, ali dobro držećim avionom «Duh slobode», transporterom C-54, po aeromitinzima. Ta letjelica je sada leteći muzej.
Povom 60. godišnjice berlinskog zračnog mosta još jedna izložba o Berlinu u hladnom ratu, otvorena je u Međunarodnom muzeju špijunaže, takođe u Washingtonu. Izvršni direktor muzeja, nekadašnji agent CIA-e Peter Earnest, kaže da je Berlin ustvari promijenio tok hladnog rata:
«Ta je blokada bila tako dramatična, a i odgovor je bio tako odlučan da su se odmah jasno stvorila dva bloka. I mislim da je to bila ključna uloga Berlina.»
Po uvjerenju umirovljenog pilota Gaila Halvorsena, humanitarni letovi u Berlin zaustavili su sovjetskog lidera Staljina u pohodu na zapad:
«Da bi krenuo dalje na zapad Staljin bi morao prvo zauzeti Zapadni Berlin, pa tek onda ići na Zapadnu Njemačku. U slučaju Berlina ga je zaustavila kompletna svjetska javnost, jer je Staljin bio taj koji je izgladnjivao ljude, a Britanci, Francuzi i Amerikanci su ih hranili.»
Sovjeti su blokadu zapadnog dijela Berlina okončali godinu dana kasnije, u maju 1949. Letovi za blokirani dio grada, a ukupno je obavljeno 278.000 letova, obustavljeni su u septembru te godine.
