Nedavni pozivi na bojkot ovogodišnjih olimpijskih igara u Pekingu su podsjetnik da, usprkos visokim olimpijskim i sportskim idealima, politika često prati najveće sportske smotre. U tom kontekstu izložba u Muzeju holokausta u Washingtonu pod nazivom «Naci-olimpijada, Berlin 1936.» je podjećanje na jednu od najviše politiziranih olimpijada u istoriji modernih olimpijskih igara.
Ovdje u SAD, većina Amerikanaca ljetne olimpijske igre održane te godine povezuje sa Jessijem Owensom, atletičarem koji se kući vratio sa četiri zlatne medalje.
Kustos izložbe Susan Bachrach kaže, međutim, je na tim igrama tadašnja nacistička Njemačka jedan drugi, nažalast, još veći pobjednik:
«Mislim da je važno tu olimpijadu zvati naci-olimpijada, jer za to postoji razlog. Iako se značaj Owensovih pobjeda ne može umanjiti, igre su bile propagandna pobjeda za Njemačku.»
U Njemačkoj 1936. godine nije bilo holokausta, sistematskog istrebljenja Jevreja, ali su na snazi bili prema Jevrjejima diskriminirajući zakoni. Bio je to razlog za prve, ozbiljne napore u Sjedinjenim Američkim Državama da olimpijske igre u Berlinu budu bojkotirane.
«Gotovo da je to uspjelo. Na jednoj strani su bili oni koji su tvrdili da je olimpijada za sportiste, a ne za političare. Na drugoj su bili oni koji su uvjeravali da nacistička Njemačka koristi olimpijadu u propagandne svrhe» - kaže gospođa Bachrach.
To je sve počelo prije olimpijade. Tadašnja Njemačka je bila prva zemlja, domaćin olimpijskih igara koja je igre «reklamirala» nošenjem olimpijskog plamena od Olimpije u Grčkoj, preko sedam evropskih zemalja, do Berlina.
Gospođa Bachrach kaže da ne bi bila iznenađena da neki posjetitelji Muzeja holokausta to porede sa ovogodišnjim prosvjedima tokom nošenja olimpijske baklje i kontroverzama koje se vežu za igre u Kini:
«Mislim da je to neizbježno. Kada posjetitelji dođu da vide ovu izložbu, uz sve one informacije vezane za Peking, Tibet.... kada se toga prisjete i kada vide naše eksponate... poređenje je, vjerujem, dosta vjerojatno....»
Nate Larmore, posjetilac iz Seattla, grada na zapadnoj obali SAD, koji, obilazeći glavni, nije propustio da svrati i u Muzej holokausta, je jedan od onih koji vidi određene sličnosti:
«Imali ste Njemačku koja je željela naći poštovanje među zemljama svijeta i koja je na olimpijadu gledala kao na sredstvo da to postigne. Ironija je bila u tome, da bi dobila to poštovanje, morala je sakriti mnoge stvari koje su se u toj zemlji tada radile.»
Ralph Kupka, posjetitelj iz Holandije, kaže da su poređenja između Berlina 1936. i Pekinga 2008. pretjerana.
«Njemačka je 30-tih godina je bila mnogo agresivnija nego što je kineska vlada danas. Stoga mislim da to nije pravedno poređenje.»
Lisa Delpy, profesorica sportskog menadžmenta na univerzitetu George Washignton se slaže. Ona kaže da se Kina dramatično promijenila otkako ju je prvi put posjetila prije 10 godina.
«Ljudi mi tada nisu ništa govorili o tome gdje rade, gdje žive, šta rade. Sve je bilo uveliko kontrolirano. Zadnji put kada sam tamo bila, prije tri mjeseca, ljudi su me pozivali u svoje kuće, željeli su da kod njih prenoćim. Govorili su mi sve o svojim poslovima. Razlika je kao dan i noć.»
Gospođa Delpy kaže da Kina, kao i svaki drugi olimpijski domaćin, koristi olimpijadu kako bi istakla svoju zemlju.
«Oni sada dočekuju svijet, jer to nisu toliko mnogo godina radili. Izgradili su mnoge hotele, i sretni su da će mnogi turisti doći u Peking i u Kinu.»
I to se uveliko razlikuje od Hitlerovih ciljeva. Nacisti su počeli najtežu i najpogubniju invaziju na evropske zemlje. Tri, četiri godine nakon početka Drugog svjetskog rata, hitlerovska Njemačka je krenula u sistematsko uništavanje evropskih Jevreja. Do 1945, kraja drugog svjetskog rata, šest miliona Jevreja je bilo ubijeno.
