U ambasadi BiH u Washingtonu, uz suradnju Fondacije Heinrich Boll, otvorena je izložba fotografija američkog fotografa Steve-a Horna pod naslovom «Fotografije bez granica: povratak u Bosnu.»
Gospodin Horn je prvi put, kao student, 1970. godine, tokom putovanja kroz istočnu Evropu i tadašnju Jugoslaviju, posjetio BiH i svojim fotografskim aparatom bilježio život, gradove i ljude. 2003. godine odlučio se vratiti i u istoj, crno-bijeloj tehnici, zabilježiti ista mjesta i potražiti iste ljude koje je fotografirao 33 godine ranije.
Te davne 1970. godine, kaže Steve Horn, u BiH područje privukle su ga je kulturološke raznolikosti:
«Privukla me je mješavina kultura o kojoj sam čitao i zaintrigiralo me je kako su se ljudi različitih kultura slagali i dijelili različite tradicije. I doista, kada sam tamo stigao, i kada sam čuo crkvena zvona i pozive na molitvu s minareta, shvatio sam da do tada nikada nešto takvo nisam iskusio... takvu mješavinu, ne samo vizuelnog doživljaja, nego i zvukova.»
Povratak u BiH nakon 33 godine je, kako kaže, bio dirljiv:
«Bio sam zaprepašten ostacima ratnih razaranja 8 godina nakon završetka rata. Kada bih zatvorio oči, imao bih pred sobom slike grobalja i uništenja... Trebalo mi je nekoliko dana da to sve prihvatim. Kada sam prevazišao tu fazu, počeo sam sretati i nalaziti ljude. Prije nego sam krenuo na put, izradio sam dosta starih fotografija. Samo sam u jednom slučaju imao tačna imena ljudi.... slika učenika jednog razreda iz Travnika iz 1970. Vjerovao sam da bi tržnice i pijace bili dobra mjesta da pitam ljude znaju li nekoga sa mojih slika. Ljudi su zaista bili zainteresirani da mi pomognu. Neki su, kada su vidjeli slike, počinjali plakati. I tako sam, uz njihovu pomoć, pronašao neke ljude koje sam slikao 33 godine ranije.»
Neki ljudi, koje je 1970. godine Steve Horn slikao kao mlade ljude ili djecu, su sada već odrasli, imaju odraslu djecu ili unuke.
«To iskustvo me je zapravo dovelo do shvatanja koliko brzo svi naši životi prolaze. Nisam imao osjećaj da sam na tim istim mjestima stajao prije 33 godine. Činilo se da su sve te godine prošle u tren oka. S ljudima, koje sam sreo po prvi put, osjetio sam neku blisku vezu i to je bilo divno iskustvo. To iskustvo spajanja s ljudima kroz fotografije me je dovelo do osjećaja kako bi svijet izgledao da ima više mira, koliko smo doista povezani i šta sve dijelimo.»
Izložba fotografija Steve-a Horna je već prikazana javnosti na univerzitetu Emory u Atlanti, koledžu Amherst u Massachusetsu, a nakon ambasade BiH u Washingtonu odlazi u Muzej mira u Daytonu. Postavljanje izložbe planira se u i nekim muzejima mira u Evropi.
Steve Horn je fotografirao i gradove, ulice, kuće.... sa istih onih mjesta na kojima je stajao 33 godine ranije. Ovaj put, fotografije su izgledale drugačije. A jedan prizor koji će mu ostati u sjećanju je dio Sarajeva, fotografija koja se nalazi i na naslovnici njegove knjige.
«To je padina sa grobovima koji se nizbrdo spuštaju ka gradu, gotovo kao rijeka. I čitav grad se vidi iza svega toga. Taj prizor mi je rekao toliko toga o gubitku. A bila je to samo slika, bez riječi, bez razrušenih zgrada. Bio sam toliko dirnut prizorom grobova koji stoje usred gradskog života…. kao podsjećanje na ono što se desilo.»
Steve Horn se ovog ljeta ponovo vraća na Balkan. U BiH i na Kosovo. Ovaj put sa obitelji.... ali da ponovo sretne ljude koji su mu dragi i ponovo fotografira mjesta koja su mu ostala u sjećanju.
