Linkovi

Povratak stvari Bika koji sjedi velikom narodu Sioux-a


Antropolozi su vijkovima tragali za predmetima za svakodnevnu

upotrebu, svjetskih domorodačkih kultura. Predmeti za svakodnevnu

upotrebu, Američkih Indijanaca silno su bili privlačni za istraživače.

Muzeji širom svijeta ispunjeni su sa svim, od odjeće Američkih

Indijanaca, oružja i umjetničkih radova, do preostalih skeleta.

Ali, kako je za Glas Amerike izvijestio Jim Kent, izmjenjena

vremena i zakonodavstvo sada zahtijevaju od muzeja da, vrate brojne

kulturne predmete narodu od kojeg su potekli.

Istraživači i lovci na bogatstvo, stotinama godina su kopali zemlju u

potrazi za kulturnim blagom Američkih Indijanaca. Najomiljenija

lokacij za to su bila groblja Američkih Indijanaca.

Elizabeth Cook-Lynn, expert za pleme Lakota kaže da je skrnavljenje

grobalja teklo nesmetano sve do nastojanja samih Američkih

Indijanaca da javnost bude svjesna tog problema.

“Muzeji su dugo optuživani za ono što su tokom godina uradili na

ovom polju. To su kriminalni postupci muzeja i niko nije pozvan na

odgovornost.”

Ustvari, da se muzeji prisile na vraćanje nekih

od predmeta za upotrebu, isto tako ljudskih

skeleta Američkih Indijanaca kojih su se

nezakonito dokopali, trebalo je 1989-te i

1990-te godine donijeti zakone.

Ti zakoni su doveli do vraćanja predmeta

koji su pripadali legendarnom lideru plemena

Lakota, Biku koji sjedi. Jednom od

najžvopisnijih pripadnika Američkih

Indijanaca iz devetnaestog vijeka.

Bik koji sjedi je možda napoznatiji kao poglavica koji stoji iza

pobjede Lakota indijanaca nad Sedmim konjaničkim pukom

potpukovnika George-a Custer-a u bitci kod Little Bighorna.

“Ujutro 15.decembra 1890 Indijanskoj policiji je naredjeno da se

spusti u logor Bika koji sjedi, na Grand River-u i uhapsi ga.

Došlo je do borbe i on je ubijen.”

Ernie LaPointe, se sjeća da mu je majka kao sedmogodišnjaku

govorila da je on direktni potomak Bika koji sjedi. Ali mu je

takodjer bilo rečeno da to nikome ne kaže. Čak stotinu godina

nakon smrti Bika koji sjedi, porodica poglavice plemena Lakota još

uvijek je bila u strahu od odmazde za istrebljenje Custerovih vojnika.

Gospodin LaPointe sve do 1992. nije javno objavio da je direktni

potomak Bika koji sjedi.

"2003. godine od prirodnjačkog muzeja institucije Smitsonian pimio

je obavještenje da su predmeti koji su pripadali njegovom djedu,

više od jednoga vijeka nezakonito u posjedu muzeja."

“Znate,oni su imali cijeli sto pun predmeta za upotrebu. I imali su

različito oružje. Imali su pušku kremenjaču, a imali su i pištolj i

pušku iz 1866., set dokoljenica i kosu, jedan uvojak kose.”

Kroz tradicionalnu ceremoniju Lakota, objasnio je gospodin LaPointe,

utvrdjeno je da su samo puška, jedan par mokasinki, dokoljenice i

jedna vlas kose pripadali Biku koji sjedi.

Glasnogovornik institucije Smitsonian, Bill Billeck kaže da su

dokoljenice i kosa, zato što su bili jedini predmeti kojih se nezakonito

prisvojeni nakon smrti Bika koji sjedi, vraćeni porodici.

“U jednom momentu vojni ljekar tamo, dokopao se dokoljenica i

uvojka kose Bika koji sjedi…. I to je bilo kod njega dok ih nije

pozajmio Smitsonian-u 1896. godine. Kada ih je pozajmio

Smitsonian-u mi nismo dobili nikakvu informaciju kako je do njih

došao, samo da su bili od Bika koji sjedi.”

Gospodin Billeck kaže da je muzej 1995. otkrio istinsko porijeklo

predmeta, i shodno novom zakonu upućena su pisma svima iz

plemena Lakota, u kojima se traži informacija o bilo kojem živom

članu rodbine Bika koji sjedi. Smitsonian je utvrdio da su Ernie

LaPointe i njegove tri sestre najbliži direktni pripadnici loze

poglavice Lakota.

Na stotinu sedmu godišnjicu smrti Bika koji sjedi, vrač Lakota je

obavio cerememoniju u domu LaPointe-a da utvrdi šta treba da bude

sljedeći korak.

“Pozvao sam vrača da on prizove duh Bika koji sjedi da prepozna te

predmete. Ako imate stvari poput kose ili dokoljenica ili lule ili bilo

šta, duh će tu doći, kao i energija, njegova energija koja je u stvarima

koje su mu pripadale kada je umro. I on je uzeo njegovu energiju.

Jednom kada oduzme njihovu energiju, oni su naprosto poput slika

koje vise na zidu. A to je ono što je on uradio prošle noći. Ali rekao

nam je da moramo spaliti tu kosu zato što je to, znate, ljudski dio.”

Ernie LaPointe kaže da ga je duh njegovog pradjeda posavjetova da

za sada zadrži dokoljenice. Druga ceremonija će se održati kasnije,

tokom koje će biti spaljena kosa Bika koji sjedi kao konačno

razdvajanj njegovog tijela i duha.

U nastojanju da poveže tradicionalna indijanska vjerovanja sa

suvremenom naukom, LaPointe dozvoljava DNA analizu kose Bika

koji sjedi kako bi se uporedila sa njegovom kosom. Medjutim,

konačni cilj je da poveže vrijednosti njegovog pradjeda sa današnjim

životima Lakota indijanaca za koje on misli da su u nevolji.

“Znate, zašto ne pokušavaju da razumiju za šta se zalagao taj čovjek?

Čemu ih je taj čovjek učio, zbog čega je patio, kako bi oni mogli

živjeti. Ozdravljenje se mora desiti negdje medju plemenom Lakota

ili ćemo izgubiti svoju kulturu, jezik i naš duhovni način života.”

Duhovni način života, nada se Ernie LaPointe, će biti ponovo potaknut

ceremonijama kojima se izražava dobrodošlica povratku stvari i

uvjerenja Bika koji sjedi, velikom narodu Sioux-a.

XS
SM
MD
LG