Prema podacima američkog Instituta za međunarodno obrazovanje broj stranih studenata koji su, u školskoj 2006-2007. godini, upisani na koledže i univerzitete u Sjedinjenim Američkim Državama dostigao cifru od gotovo 583 hiljade. To je za 3 procenta više nego godinu dana ranije i prvo je povećanje nakon terorističkih napada u septembru 2001. godine Studij stranih studenata na američkim univerzitetima dvostruko je koristan i sasvim je razumljivo da oni, studenti, i njihovi ovdašnji domaćini - a i američki zvaničnici - žele da boravak stranih studenata bude još obimniji, a procedura dobijanja viza za ulazak u SAD olakšana.
Prošle školske godine strani studenti su, gledajući finasijasku stranu njihovog obrazovanja na američkim koledžima i univerzitetima, ”potrošili“ oko 14,5 milijardi dolara, odnosno milijardu dolara više u odnosu na prethodnu godinu. Predsjedatelj i izvršni direktor Instituta za međunarodno obrazovanje Allan Goodman kaže da je čak milijarda i po dolara ”inkasirana” na području New Yorka i, poređenja radi, navodi:
”To je za ovo područje veća suma od one koju su, kao finansijski obol, dali New York Yankee, Metsi, Knicksi, Rangersi, svi fudbalski timovi zajedno, uključjući šampiona New York Giants. Jednostvano rečeno, strani studenti su gradu New Yorku doprinijeli više od svih profesionalnih sportskih timova zajedno.“
Naravno, novac je samo jedna komponenta, i isticana, jer je mjerljiva i pouzdana. Vrijednost druge, ili drugih, komponenti mnogo je teže mjeriti i izraziti. Primjera radi, više od jedne trećine onih koji su u 2006. godini odbranili doktorat bili su strani studenti. Koliki je njihov znanstveni doprinos teško je izmjeriti. Opet primjera radi, jedan od Amerikanca, dobitnika Nobelove nagrade za medicinu i fiziku, su rođeni u inostranstvu. Stoga je sasvim razumljivo, kaže gospodin Goodman, da su strani studenti i stručnjaci vrlo često žiži naučnih dostignuća i ističe:
”Otvarajući vrata naših univerziteta, mi doista cijelom svijetu dajemo šansu da znanjem riješi neke od svojih velikih problema, osobito u polju nauke i medicine.”
Primjer za to je i Etheldreda Nakimuli Mpungu. Ona priprema doktorat na visokoj školi za javno zdravlje univerziteta Johns Hopkins. U SAD je došla iz Ugande, kao korisnik stipendije Fulbrajtovog programa. Iz tog programa, koji finasira američka vlada, svake godine bude dodijeljeno oko 6000 stipendija studentima i stručnjacima iz preko 150 zemalja. Nakimuli Mpungu se nada da će steći potrebna znajnja koja će joj omogućiti da bude, kako kaže, pionir u istraživanju utjecaja virusa HIV na mentalno zdravlje. Uvjerena je da bi, bez mogućnosti da studira u SAD, njenim ambicijama vjerojatno bio kraj:
”Dobijanje Fulbrajtove stipendije za nauku i tehnologiju značilo da je mogu nastaviti rad i istraživanja, da ću moći steći znanja potrebna za kvalitetan istraživački proces, pružena mi je mogućnost za složene post-diplomske studije, sada imam priliku da svijetu dam više informacija o tom problemu.”
Pamela Bravo je još jedan primjer studenta, korisnika Fulbrajtovog programa. Došla je iz Perua da bi nastavila postdiplomske studije u oblasti javnog zdravlja na univerzitetu George Washignton. Za nju su programi koji daju priliku mladim ljudima željnim znanja iz cijelog svijeta i razlitičih kultura i tradicija, a Fulbrajtov program je upravo takav, investicija za dobrobit u svijetu, a ne samo u SAD:
”Zahvaljući tim programima mi proširujemo naša znanja i naše spoznajne granice, tako da se više ne radi samo o zemlji iz koje dolazite ili regionu iz kojeg dolazite.“
Mnogi američki zvaničnici iz oblasti obrazovanja, univerzitetski radnici i znanstvenici strahuju, međutim, da ograničenja na vize i rigorozan proces odobravanja viza nakon terorističkih napada 2001. godine studente kao što su Etheldreda Nakimuli Mpungu i Pamela Bravo sprečavaju da dođu u Sjedinjene države.
Jedan od tih zvaničnika, kongresmen Vernon J. Ehlers, kaže:
”Nije naš cilj onemogućavati ljude da uđu u SAD, već uputiti dobrodošlicu dobrim ljudima, a onemogućiti ulazak loših. Smatram da je isuviše mnogo dobrih ljudi koji imaju sasvim legitimne razloge dolaska spriječeno da ovdje dođu.....”
O bojaznima te vrste govoreno je na nedavnom saslušanju u Zastupničkom domu američkog Kongresa. To je bilo prvo u nizu saslušanja o tome kako ojačati ”obrazovnu i naučnu diplomaciju” SAD. I sasvim je izvjesno, da zbog obostranih koristi, neće biti i jedino. Da li će takva saslušanja rezultirati daljim pojednostavljenjem vizne procedure za strane studente.... ostaje da se vidi.
