Neprijatni momenti proteklih tjedana i mjeseci izbili su na površinu američke sportske scene. Igrač baseball-a koji je ostvario najviše ”homerun“ udaraca (nogometnim rječnikom rečeno postigao golova više nego bilo ko drugi od bivših i sadašnjih američkih baseball-ista) optužen je da je lagao prilikom ispitivanja o korištenju supstanci za poboljšanje fizičkih odlika sportaša. Atletske i biciklističke zvijezde bile su prisiljene vratiti zlatne medalje, pobjedničke pehare jer nisu prošle anti-doping testove. Profesionalni sudija NBA, najjače i najslavnije košarkaške lige na svijetu, priznao je da je, zbog kockarskih problema, bio uvučen u mutne i nedozvoljene ”kladioničke” rabote i pomagao informacijama ”iznutra” ”kladioničarima” pogađati pobjednike.
Nasuprot tim i takvim ”tamnim oblacima” (bilo ih je u američkom sportu ranije, vjerojatno će biti i ubuduće) stoji jedna sportska ličnost, po mnogim karakteristikama povijesna.
Riječ je o Calu Ripkenu Junioru (Calvin Edwin Ripken, Jr.), igraču baseball-a, koji je prije 6 godina prestao sa aktivnim igranjem. Na impresivnom oproštaju koji mu je priređen, komentator sportskog tv-kanala ESPN rekao je tada da ” mi nikda više nećemo vidjeti nikoga kao Cal Ripken. Zaslužio je svaki detalj počasti koju mu iskazujemo.“
U čemu je tajna Cala Ripkena Juniora?
Jednostavno, u tome što je to sportista koji je odigrao 2.632 utakmice uzastopno, istrčao na početku i na kraju utakmice izašao sa terena 2.632 puta za redom.
Prije 12 i po godina, 6. septembra 1995. godine dostigao je dotadašnji rekord američke nacionalne baseball lige za koji su gotovo svi mislili da je nedostižan - odigrao je 2.131 utakmicu uzastopno, sve i jednu za tim Orioles iz Baltimore-a, jedinog za koji je igrao. Od tog momenta, od trenutka kada je oborio rekor koji je držao New York Yankee baseball legenda Lou Gehrig, Cal Ripken je nazvan jednostavno ”Ironman“ (”čovjek od željeza“). Odmjeren, bolje reći skroman, on je gledateljima koji su ispunili stadion do posljednjeg mjesta jednostavno rekao:
”Baseball je igra koja izaziva, traži da date najviše što možete, od prvog do posljednjeg trenutka.... I to je ono što sam uvijek nastojao. Hvala vam na podršci.“
I nisu gledatelji te nezaboravne večeri skandirali ”želimo Cala, želimo Cala” samo zbog njegovog rekornog dugog uzastopnog pojavljivanja na terenu, ili samo zbog velikog sportskog umijeća.... Pozdravljali su oni, naravno, to i takvo sportsko dostignuće, ali i iskazivali počast Ripkenovom sportskom viteštvu i karijeri na kojoj nije bilo ni jedne jedine mrlje.
Upravo tako, bez ikakve packe ili recke, Cal Ripken je 2001. godine otišao.... ne u sportsku penziju.... nego na druge vrste ”terena” na kojima je mogao ostati ono što je kao aktivni igrač bio - ambasador najboljeg što čovjek i sportista mogu dati.
Osnovao je baseball kompleks za mlade u blizini rodnog mjesta, jednog malog grada u blizni Baltimore-a i na te mlade počeo prenositi baseball-znanje i iskustvo. Počeo je i pisati, prvo knjigu, priručnik o baseballu, a zatim i knjigu, naravno za mlade, o tome kako preko rupa i prekreka na životnom putu.
Ripken će reći da ga je baseball-u učio njegov otac, ali i i uvijek istaći da je od Cala Ripkena Seniora učio i kako poštovati suigrače, sudije, protivnike.... ljude, takvi kakvi jesu:
”Vrijednosti i principi, dosljednost i čvrstoća koje je roditelj prenio u svoje dijete, to je osnova na kojoj donosite odluke cijelog svog života. Osjećaj za dobro i loše, ispravno i pogrešno, osjećaj za pravi odnos prema ljudima.... mislim da je to bila sjajna osnova od koje sam počinjao.“
Početkom prošle godine, kada su lik i ime Cala Ripkena Juniora postavljeni u ”Dvorani slavnih” (baseball’s Hall of Fame) - za tu vrstu počasti samo dva igrača baseball-a dobila su više glasova od njega - Ripken je okupljenim novinarima rekao da nije ”Ironman....“
”Nisam superbiće. Samo sam, sve što sam radio, nastojao uvijek raditi punom snagom. Nastojao sam biti i ostati u formi. Imao sam potrebnu želju i strast. Bilo je mnogo faktora o kojima je trebalo voditi računa da bih bio u stanju trenirati i igrati svakog dana punih 17 godina. I ja sam uspijevao u tome.“
Prošlog avgusta američka državna tajnica Condoleezza Rice objavila je da je Cal Ripken Junior imenovan specijalnim izaslanikom koji će, volonterski, putovati svijetom i širiti popularnost baseball-a i američkih vrijednosti. On je, uz klizačicu u umjetničkom klizanju i olimpijsku pobjednicu Michele Kwan, jedini američki sportista kojemu je ukazana čast te vrste. U oktobru je Cal Ripken Junior otputovao u svoju prvu misiju u Kinu. Tamo je proveo deset dana razgovarajući sa sportskim zvaničnicima Kine, sportistima, mladima u Pekingu, Šangaju..... Promovirao je baseball, demonstrirao tajne te igre. Prije odlaska iz Kine za Glas Amerike je rekao:
“Moj život sport je ispunio u cjelosti. Naučio sam toliko mnogo, to mi je donijelo toliko radosti i najnormalnije je da želim tu radost i iskustva dijeliti sa drugima, širiti unaokolo. Želim na nečijem licu izmamiti osmijeh i nekome pomoći da shvati magiju sporta, pomoći da sport voli na način na koji sam ga ja volio.“
I sada, u 47. godini života, Cal Ripken Junior će reći da kao sportista i igrač nije činio ništa više, a ništa ni manje, nego na teren išao svaki dan i poštovao baseball i navijače dajući i njima i igri najviše što može.
”Nisam Ironman. Ako sam ja mogao ostvariti tako nešto, može i neko drugi.”
Teško da će nekome uspjeti da nadmaši Cala Ripkena Juniora. Prosto je nezamislivo da bi neki drugi baseball-ista, košarkaš, nogometaš.... mogao odigrati uzastopno 2.632 utakmice...
