Smrću Benazir Bhutto završava se jedna od najturbulentnijih godina za jednog od najvažnijih američkih saveznika u ratu protiv terorizma. Istovremeno, to bi također moglo značiti i početak još jedne burne godine za pakistanskog predsjednika Perveza Musharafa. On se bori s nekoliko problema, a najizrazitiji su rastući val ekstremizma u plemenskim područjima i kontinuirana borba za političku vlast.
Smrt gospođe Bhutto je prekretnica za zemlju zahvaćenom borbom između vjerskog ekstremizma i liberalnih demokratskih snaga koje je ona predvodila. Ona je to intenzivno osjećala i na to ukazivala:
”Politički proces je napadnut, politički lideri i politički aktivisti su žrtve bombaških napada, naša zemlja je u opasosti. U opasnosti od esktremizma koji se proširio pod diktaturom.“
Nekoliko sedmica nakon ponovnog izbora za još jedan petogodišnji predsjednički mandat, predsjednik Pakistana Pervez Musharaf je nametnuo vanredno stanje i suspendirao ustav zemlje. Braneći odluku o uvođenju vanrednog stanja, on je kao razloge navodio politička previranja i porast terorističkih aktivnosti u nekim dijelovima zemlje:
”Neaktivnost u ovim trenucima je samoubistvo za Pakistan i ja ne mogu dozvoliti da ova zemlja počini samoubistvo.“
Povećano prisustvo talebana se osjećalo kroz porast samoubilačkih napada u većim gradovima u zemlji. Istaknuti aktivista za ljudska prava Asma Jehangir okrivljivala je pakistanskog predsjednika za ignoriranje znakova upozorenja.
”Vlada je kontinuirano odbijala uzeti u obzir žalbe i upozorenja i javnosti, i organizacija građanskog društva i vodila je politiku udovoljavanja militantima.“
Strani promatrači, analitičari i političari upozoravali su da bi vjerski motivirano nasilje moglo potkopati liberalni i demokratski napredak u Pakistanu. Bivši američki senator Tom Daschle, čelnik američkog Nacionalnog demokratskog instituta, bio je jedan o njih.
”Nasilje koje je postojalo u plemenskim područjima pod federalnom kontrolom prelijevalo se prelijevalo u pogranična područja na sjevero-zapadu Pakistana. Primjera radi, tamošnji ekstremisti napadaju i brijačnice u kojima se brije brada, u nastojanju da provedu svoja ekstremna gledanja na vjeru među tamošnjim stanovnicima.“
Pod jakim unutrašnjim i vanjskim pritiskom, general Musharaf je napustio vojni položaj u novembru, kako bi postao civilni predsjednik. On je obećao da će u novoj godini održati slobodne i poštene izbore. Tim povodom gospodin Daschle kaže:
”Ukoliko integritet izbora bude ozbiljno kompromitiran i ako izborni rezultati ne budu smatrani voljom naroda,Pakistan bi se mogao suočiti sa povećanim građanskim sukobima. Vojska bi stogla mogla postati još snažnijim faktorom političkog života zemlje.“
Iako je predsjednik Musharaf ukinuo vanredno stanje i dopunio ustav zemlje, on, kako se izvještava, ne planira olakšati ograničenja nametnuta medijima ili, prije januarskih izbora, eventualno vratiti na položaj zbačene sudije. Tu vrstu čvrstine, pakistanski predsjednik opravdava riječima:
”Niko ne može žrtvovati stabilnost i razvoj zemlje zbog nečijeg gledanja na demokraciju, ili građanske slobode, ili ljudska prava.“
Kritičari kažu da će predsjednik Musharaf nastojati ostati čvrsto na vlasti manipulirajući predstojećim izborima. Podrška koju još uvijek uživa u pakistanskoj javnosti mogla bi obeshrabriti parlament, koji mu nije naklonjen, da pokuša pokrenuti proces njegovog opoziva zbog nametanja vanrednog stanja i izmjena i dopuna nacionalnog ustava.
Većina pravnih stručnjaka ne prihvata objašnjenja gospodina Musharafa da amandmani nametnuti tokom šestosedmičnog vanrednog stanja ne zahtijevaju odobrenje novog parlamenta. Neki politički promatrači vjeruju da su januarski izbori dovedeni u pitanje zbog ubistva gospođe Bhutto, što je još jedan znak da će se previranja u Pakistanu nastaviti i u 2008. godini.
