Zapadni Balkan bilježi ove, još malo pa prošle godine, ipak pozitivan skor u procesu integracija sa Evropskom unijom. Sve zemlje imaju sada barem parafiranu neku vrstu ugovornih odnosa sa Briselom, a konkretni rezultati pregovora o vizama za ulazak u zemlje, članice Unije biće vidljivi već za koji dan. Od prvog januara 2008. godine vize će biti dostupnije, a za mnoge čak besplatne. Naime, u septembru ove godine je potpisan sporazum o viznim olakšicama i readmisiji, čime su utvrđeni uslovi kojima je građanima Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Albanije, olakšan način dolaska do viza, što bi trebalo da otvori evropska vrata za studente, poslovne ljude, turiste sa Balkana.
Prilikom potpisivanja sporazuma bosanskohercegovački ministar sigurnosti Tarik Sadović i ministar unutrašnjih poslova Srbije Dragan Jocić su, da podsjetimo, izjavili:
”Dvadeset kategorija građana Bosne i Hercegovine će, zahvaljući primjeni sporazuma o viznim olakšicama, vidjeti velike blagodeti. Prije svega, jer će do viza dolaziti na jednostavniji i jeftiniji način i sa puno više dostojanstva.“
”Republika Srbija je spremna da sporazume koje danas potpisujemo primeni u punoj meri. Siguran sam da će uspešna primena ovih sporazuma doprineti i pokretanju dijaloga naše zemlje sa Evropskom komisijom o potpunom ukidanju viza za građane Republike Srbije.“
Evropski komesar za pravdu Franco Frattini je tada, prilikom potpisivanja sporazuma o viznim olakšicama, obećao i nastavak procesa te vrste:
"Odmah nakon što započne primjena ovih sporazuma, otvoriću dijalog o narednom koraku - o bezviznom režimu. Radićemo paralelno. Treba nam puni angažman svih država u primjeni dogovorenog, a sa druge strane, treba da započnu razgovori o budućem sistemu bez viza. To će zavisiti od vas, zavisiće od dostignuća na polju bezbjednosti, bolje zaštite granica, sigurnosti dokumenata, boljem korištenju tehnologija... Svi ti elementi će biti izuzetno važni dok se bavimo za vaše gradjane bitnim pitanjem - da jednog dana imaju bezvizni režim sa Evropom.“
Kada su u pitanju, manje političke, a mnogo više konkretne odluke, tu je i evropska inicijativa da se uspostavi ”plava karta,“ zapravo mogućnost da i balkanski radnici okušaju sreću na evropskom tržištu rada. Riječ je o poslovima i radnim mjestima koja se, cifarski, mjere stotinama hiljada i koja bi u najskorije vrijeme, zahvaljujući evropskom ekonomskom rastu, mogli biti aktuelni. Riječ je, takođe, o kvalifikovanim radnicima kakvih, za takve potrebe, nema dovoljno na području Unije. Zbog toga bi se sklapali ugovori ograničenog trajanja sa ljudima, kvalifikovanim radnicima iz balkanskih zemalja, koji bi trajali upravo onoliko koliko bude trajala evropska potreba za dodatnom radnom snagom.
Konačno, nakon mjeseci isčekivanja, političkih pregovora, Sporazume o stabilizaciji i pridruživanju parafirale su su Srbija, a potom i Bosna i Hercegovina, zatvarajući tako "balkanski paket" adresiran na Brisel. Manje skloni euforiji kažu da pravi posao - zaključenje spoprazuma - tek predstoji. U slučaju Srbije nezaobilazan uslov je puna saradnja sa Hagom, a reforma policije u bosanskohergovačkom. Potom bi trebala da uslijedi realizacija svega ostalog dogovrenog da bi se došlo do mogućnosti apliciranja za status kandidata. Status zemlje kandidata za prijem u članstvo Evropske unije, pored ostalog, znači i pravo na sve evropske, vrlo izdašne, fondove podrške. Uz sve unutarnje teškoće koje balkanske zemlje ”boluju” nije neostvarivo da naredna godina bude prostor i vrijeme za takvo nešto, naravno uz dosta rada na pospremanju vlastitih kuća i ponešto sreće.
U ovoj godini ostaju ”neodrađene” i Brisel čekaju, kako je to nedavno naglasio i evropski komesar za proširenje Olli Rehn, tri krupne zadaće: rješavanje kosovskog pitanja, podrška demokratskim snagama u Srbiji i jačanje državnih institucija u Bosni i Hercegovini. To su tri ozbiljna izazova za Evropsku uniju koje će najneposrednije osjetiti Slovenija, zemlja koja će u prvoj polovini 2008. godine predsjedavati Unijom. Fokusirajući se na zadatke u svome balkanskom susjedstvu, Slovenci su svjesni da od kvaliteta posla kakav mu je povjeren ovisi, sa jedne strane, stabilnost balkanskog regiona i izvjesnost njegovih evropskih perspektiva, a sa druge, jedinstvo unutar granica Evropske unije.
