Globalno zagrijavanje je sve češća i ozbiljnija tema, pitanje oko čijeg rješavanja je sve širi globalni konsenzus. Zato nikoga nije iznenadilo da je jedan od ključnih događaja, kojim se zaključuju aktivnosti međunarodne zajednice za ovu godinu, skup na Baliju koji bi trebao barem približiti odgovor na pitanje kako se boriti protiv zastrašujućih efekata bezobzirne strane ljudskog razvoja...
Da li je realno očekivati da će međunarodni skup na tom egzotičnom otoku, sa čak oko 15 hiljada učesnika iz 180 država i sa 11 dana trajanja, promijeniti nešto u sada sumornoj slici naše zajedničke budućnosti, koja nam se već počela dešavati - lomljenje ledenih santi, topljenje lednika na Alpima, nezapamćene poplave i požari, razorni cikloni...Ni najveći optimisti neće dati potvrdan odgovor, ali će s pravom reći: svijet nema drugu priliku.
Direktor evropske kancelarije Svjetskog fonda za zaštitu divljine (WWF) dr. Stephan Singer:
"Topljenje leda podiže nivo mora što će fizički promijeniti izgled kopna u Evropi i cijelom svijetu. Ako se otopi led na Greenlandu, a topljene je već počelo, predviđa se da će nivo mora porasti za sedam metara. Na takvu promjenu se ne možete prilagoditi. Možete da gradite nasipe nešto više nego što su sada, da zaustavite more koje bi poraslo za 50-tak cantimetara, moguće jedan metar... Ali ne možete da zaustavite rast mora od 7 metara. Moraćete da evakuišete ljude i gradove kao što su Kairo, New York, London, Hamburg, Rim..."
Nakon perioda ozbiljnih pregovora, početkom 2005. godine na snagu je stupio Kyoto protokol, kojim se 38 industijski razvijenih država svijeta obavezalo da će smanjiti emisiju ugljen-dioksida za 5,2 procenta do 2012. godine. To neće zaustaviti globalno zagrijavanje, ali će, vjeruju eksperti, uticati na usporavanje procesa i što je ne manje važno, stvoriti svijest da se nešto ipak može učiniti kako bi ljudi prestali da djeluju u korist vlastite štete.
Međutim, Kyoto protokol, kojeg je proteklog vikenda, kao prvi zvanični čin, potpisala nova vlada u Australiji, ima i nekoliko ključnih nedostataka. Nikada ga nisu potpisale Sjedinjene države, koje same proizvedu , tvrdi se, četvrtinu štetnih gasova, slično je i sa Indijom, Kinom, Brazilom, industrijama u ekspanziji , koje, umjesto čistih, biraju tehnologije koje su jeftine i donose brz profit. Druga mana mu je trajnost - ističe 2012. godine i za sada nema ničega sličnog što bi naslijedilo Kyoto.
Zato je danas i sada važan Bali, ističe evropski komesar za zaštitu prirodne sredine, Stavros Dimas:
"Kyoto protokol ističe krajem 2012. godine i ništa nije predviđeno da uslijedi poslije toga. Međunarodna zajednica mora hitno nešto da učini kako bi se popunila ta praznina. Zato je za EU od ključne važnosti da se na konrefenciji na Baliju postigne konsenzus o početku pregovora o sadržajnom globalnom sporazumu za period nakon 2012. godine".
Evropljani žele dati i primjer- obavezali su se, unutar Unije, da će do 2020. godine smanjiti emisiju štetnih gasova za 20 procenata. To će,ukoliko se postigne, značiti ozbiljan zaokret u civilizaciji kakvu poznajemo. U Briselu su, bodreći se međusobno da istraju na tom cilju, svjesni činjenice da alternativa ovome, jednostavno, ne postoji...
