Internet se za vođenje političkih kampanja u Sjedinjenim državama koristi još od devedesetih godina, ali pravi i puni značaj “mreže svih mreža”može se vidjeti u sadašnjoj predsjedničkoj kampanji za Bijelu kuću. Najjednostavnije rečeno, predsjednički kandidati koriste sve, pa i najmanje prednosti koje im pruža internet.
“Objavljujem svoju namjeru da se kandidujem za predsjednika Sjedinjenih država” – bila je, primjera radi, jedna od poruka Mitta Romneya, republikanskog kandidata koju su milioni Amerikanaca mogli čuti i vidjeti na svojim kompjuterima. Ni ostali kandidati nisu, i ne propuštaju da na vlastite web stranice na internetu postave ono što smatraju najprikladnijim i najprivlačnijim za birače.
“Mi ćemo okončati ovaj rat, dati svakome zdravstveno osiguranje i bićemo energetski neovisni” – jedna je od poruka Hillary Clinton, kandidata Demokratske stranke, snimljena kao klasična, televizijska izborna reklama i postavljena na internet. I gospođa Clinton, kao ostali kandidati, uvjerena je da je - ako želi 2008. godine ući u Bijelu kuću kao predsjednica Sjedinjenih država – internet mjesto na kojem treba i mora biti viđena.
Televizija je pedesetih i šezdesetih godina promijenila politički krajolik Sjedinjenih država. Svaka njena sekunda, a ne samo minuta, koštala je i tada, a i danas košta, basnoslovno. Za razliku od poruke i oglasa emitiranog putem televizijskih kanala, video materijal može biti viđen na internetu bezbroj puta, bez gotovo ikakvog dodatnog troška za kandidata.
Internet je praktično nezamjenjiv i u prikupljanju novca za kampanju. Ustvari, u većini slučajeva prva stranica preizborne kampanje predsjedničkog kandidata, koju birač vidi kada se priključi na njegovu web stranicu, je apel za prikupljanje novca.
Jedna od velikih razlika i prednosti interneta nad televizijom je ta što ineternet omogućava komunikaciju između kandidata i potencijalnih pristalica u dva smjera. Opet besplatno, mogu pisati jednim drugima, razgovarati jedni sa drugima, hvaliti se i kritizirati do mile volje – ako prezauzeti kandidati imaju toliko vremena.
Internet, uz sve prednosti, može, međutim, biti i kontraproduktivan, upozorava Benjamin Ginsberg sa univerziteta Johns Hopkins iz Washingtona:
“Televizija je pomjerila balans moći u korist političara. Oni mogu kontrolirati to što će gledatelji vidjeti i čuti. Internet, u velikoj mjeri, vraća balans moći natrag na pojedince. Naime, pojedinci mogu snimiti ili fotografirati stvari za koje političari ne žele da budu viđene i pokazane i postaviti ih interenetu, primjera radi vrlo popularnoj stranici You Tube, i tako omogućiti milionima ljudi širom svijeta da ih vide i čuju."
Profesor Ginsberg, a ne samo on, nego i mnogi drugi analiticari, skloni su tvrdnji da će moć interneta, kao sredstva i načina za političku komunikaciju, nastaviti da raste- možda čak i do tačke na kojoj će, jednoga dana, izbori biti provođeni i dobijani, “klikanjem” na kompjuterskom “mišu.”
