Kate Woodsome
Prema podacima iz posljednjeg istraživanja o ekonomskom stanju Kineza, Kina sada ima najmanje 345 hiljada milionera i 108 pouzdano utvrđenih milijardera, računajući u američkim dolarima. Rast berzanskih dionica i vrijednosti nekretnina su ključni faktori porasta broja bogatih i prebogatih u najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu i probubljavanja jaza između njih i ogromne većine siromašnih.
Najbogatija osoba sa imetkom od 17 milijardi dolara u Kini, a i cijeloj Aziji, je 26-godišnja Yuang Huiyan i to zahvaljući većinskom vlasništvu u građevinsko-poduzimačkoj kompaniji koju je osnovao njen otac. Uz taj podatak, u izvještaju nedavno objavljenom u Šangaju, konstatirano je da Kina sada, poslije Sjedinjenih država, ima iskazano u dolarima, najviše milijardera u svijetu. Za godinu dana skok je bio ogroman – u prošloj godini Kina je imala samo 15, a ove godine čak 108 milijardera.
Rupert Hoogewerf, jedan od autora izvještaja, kaže.
“Tržište dionica u Kini je tokom prošle godine uvećano za preko 100 procenata. Najveći podsticaj za taj rast je novac iz inostranstva čiji vlasnici i ulagači traže i nalaze vrlo profitabilne mogućnosti ulaganja. Sličnu profitabilnost ostvaruju i domaći poduzetnici.''
TEXT: Kina je ogromno gradilište i stručnjaci Svjetske banke procjenjuju da će u narednih 8 godina 50 procenata nove gradnje biti locirano u Kini.
Jedna od poluga kineskog ekonomskog buma su radnici koji u velike kineske gradove u kojima se i naveliko gradi i proizvodi stižu is osiromašenih ruralnih prodručja. Oni su kao i ogromna većina od ukupno milijardu i 300 miliona Kineza na suprotnoj strani ljestvice na kojoj se nalazi milijarderka Yang Huiuyan. Ti radnici plaćeni su vrlo bijedno, u ponekim slučajevima i nikako.
Paul Cavey, analitičar ekonomskih kretanja u Kini, ističe.
''U Kini imate i partijsko jednovlašće, ali i ekstremni, grubi kapitalizam. Na Zapadu tržište je vrlo uređeno, razvijena je zaštita radnika, postoje oštra ograničenja za nelojalnu konkurenciju i monopol. Ništa od toga ne postoji u Kini.''
Do prije desetak godina svo zemljište u Kini bilo je vlasništvo države, a pojedinci nisu mogli dobiti nikakv kredit. Stanovnici urbanih sredina radili su u državnim preduzećima i živjeli u stanovima besplatno. Krajem prošlog stoljeća vlada je dozvolila privatizaciju stambenog fonda i mnogih državnih preduzeća i osobno kreditiranje. Proces privatizacije iskoristili su mnogi tadašnji direktori, vodeći namjerno preduzeća u bankrot i onda ih kupujući po malim cijenama novcem dobijenim kao bankarski kredit.
Robin Munro, član jedne organizacije za zaštitu prava radnika iz Hong Konga, ističe.
“Bivši direktori pojavili su se kao privatni poduzetnici sa velikim bogatstvom u rukama. Otpustili su većinu ranijih radnika i za male pare zaposlili nove, pristigle iz ruralnih područja.''
A te radnike vrlo je lako eksploatirati, jer većina njih nema legaliziran boravak u gradovima. I upravo zbog njihovog bijednog ekonomskog, ali i socijalnog položaja, posljednjih godina bilo je na hiljade malih i većih protesta. Ti protesti su veliki razlog za poziv o stvaranju «harmoničnog društva» koji je predsjednik Kine i predsjednik partije Hu Jintao uputio otvarajući, nedavno završeni 17. kongres Komunističke partije Kine, skup na kojem se na najvišem nivou svakih pet godina određuju osnovne smjernice unutarnjih kineskih kretanja.
