Inda Swanke
U Nacionalnoj demokratskoj zadužbini, poznatijoj kao NED, u prepunoj dvorani, u četvrtak je prikazan film
Home Video beogradskog redatelja Lazara Stojanovića, koji je producirala Natasa Kandić direktorica ne-vladine grupe Fonda humanitarno pravo.
Ovaj dokumentarni film, koji je izazvao duboke emotivne reakcije prisutnih, i u kojem su inkorporirani intervjui sa dva bivša člana ozloglašene jedinice kao i autentični video snimci dijelova operacija i egzekucija civila u ratovima u Hrvatskoj, Bosi i Hercegovini i na Kosovu će biti prikazan u nekoliko američkih
gradova.
Film je već u Srbiji izazvao burne reakcije i kod srpskih političara i kod šire javnosti i otvorio razgovore o zločinima počinjenim tokom ratova na području bivše Jugoslavije.
Nakon ovoga filma, javnost u Srbiji je prestala s pričom da su Muslimani u Srebrenici ubijali jedni druge.
Ovo je bilo po prvi puta da su zločini nad ne-Srbima od strane Srba vidjeni kao jedan užasan čin.
Ovo je po prvi puta da su vidjeli kako žrtve pred ubijanje traže vode, a oni im ne daju. Kako jedanod Škorpiona pita jednu žrtvu: jesi li ikada spavao sa ženom. On kaže: Nisam, a Škorpion mu govori - Da znaš da i nećeš...
Redatelj filma Lazar Stojanović je govorio o jasnim dokazima visokog stepena umiješanosti srpske vlade u organizovanju ratnih zločina i metodama organizovanja.
Po njegovom i mišljenju gospodje Kandić, pravni dokazi da je Srbija organizovala genocid su bile oficijelne srpske uniforme, nalozi koje je potpisalo ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije, jedinica srpske policije u Trnovu u vrijeme masakra u Srebrenici, i snimci iz Trnova na kojima se jasno vidi komandant iz srbijanske armije Franki Simatović, kao i sveukupna
suvremena i skupa vojna oprema.
Redatelj Stojanović dodaje: Posebno je bila cinična reakcija Pravoslavne crkve. Oni su kazali da su pronašli popa sa snimka koji je blagoslovio jedinicu i oružje, ali su potom dodali: Mi nismo znali da će se to oružje koristiti protiv civila. Mi to inače redovito radimo. Medjutim, oni su to radili sistematično, a govor popa na smiku je govor mržnje. Dakle, crkva ne samo da je svakodnevno blagosiljala oružje, nego je ohrabrivala takvu vrstu zločina.
Kako kaže gospodja Kandić, cilj donošenja filma u Ameriku, ali i uopće razlog njegova postojanja, je da se prošlost dokumentira, da se sačuva istina, i ostavi novim generacijama da se spriječi svaki pokušaj revizionizma rata koji je protutnjao Balkanom.
