Posljednjih se mjeseci razmjerno dosta govorilo o iranskoj Revolucionarnoj gardi, koja je prošli mjesec zarobila, a nakon dva tjedna i pustila, skupinu britanskih mornara i marinaca. Već duže vrijeme, Sjedinjene Države optužuju iransku Revolucionarnu gardu za pomaganje iračkim pobunjenicima, kao i terorističkim skupinama u Iraku i Libanonu. Gary Thomas razgovarao je o Revolucionarnoj gardi s nekoliko američkih i iranskih stručnjaka.
Iranska Revolucionarna garda očito djeluje i u samom Iranu ali i u inozemstvu. U vlastitoj zemlji – osim što je glavna poluga moći vjerskog režima – Revolucionarna garda uključena je i u ekonomski život zemlje, preko niza vlastitih firmi. Ima vlastite paravojne snage, te zasebnu obavještajnu službu, koje djeluju paralelno s iranskim oružanim snagama. Na iranskoj, ali i na regionalnoj političkoj sceni, Revolucionarna je garda važan čimbenik.
Mohsen Sazegara, danas predavač na sveučilištu Harvard, prije 28 godina bio je bliski suradnik ajatolaha Homeinija, vrhovnog šijitskog poglavara koji je 1979. s vlasti svrgao šaha Rezu Pahlavija, koji je uživao podršku Washingtona. Kako vjerski režim nije na početku imao povjerenja u vojsku, želio je imati vlastitu miliciju, koja će štititi revolucionarne rekovine. "Tih sam dana dosta proučavao ustroj američke Nacionalne garde, švicarske i izraelske vojske, Vijetkonga…Sve su to modeli koji se temelje na mobilizaciji običnih ljudi, građana, koji u kriznoj situaicji pomažu regularnoj vojsci svoje zemlje" - kaže za Glas Amerike Mohsen Sazegara.
Početkom osamdesetih, Revolucionarna garda Irana istakla se po fanatizmu u ratu s Irakom. Slabo naoružani, ali disciplinirani i vjerskim zanosom poneseni 'pasdarani' – što je iransko ime za gardiste – bili su u pravilu u prvim redovima bojišnice.
Mohsen Sazegara je u Ameriku stigao prije četiri godine, nakon što je u Iranu proveo izvjesno vrijeme u zatvoru, zbog oporbe sadašnjoj vladajućoj garnituri. On kaže da danas iranska Revolucionarna garda ima ogromnu moć – i političku i ekonomsku: "Riječ je o organizaciji koja je svojevrsna državi u državi. Poput recimo KGB-a, ili Crvene Armije, ili komunističke partije. Uz to, garda se često ponaša poput poslovne tvrtke, korporacije."
Bivši gardist je i Mahmud Ahmedinedžad, aktualni predsjednik Irana, čiji se politički uspon pripisuje vezama s utjecajnim gardistima. Međutim Karim Sadjadpour iz Zaklade Carnegie za međunarodni mir upozorava da Ahmadinedžad možda nema potpunu kontrolu nad gardom: "Garda je sve jača. Raspolaže znatnim gospodarskim resursima, aktivna je u politici. Odgovorna je za iranske akcije u Iraku i Libanonu. No, po ustavu, ona je pod kontrolom vrhovnog vjerskog čelnika ajatolaha Hamneija, a ne predsjednika države."
Američki general Ray Odierno, zapovjednik međunarodnih koalicijskih snaga u Iraku, kaže da iranski gardisti obučavaju iračke pobunjenike i teroriste, za njihove napade na američke snage: "Očito je da se iranska Revolucionarna garda nastoji miješati u situaciju u Iraku. Stalno otkrivamo njihove pošiljke oružja. Svjesni smo da neke pobunjeničke skupine od nje primaju novac. Poduzimamo napore da to spriječimo."
Američka je vojska u siječnju pritvorila petoricu Iranaca za koje je tvrdila da su operativci iranske Revolucionarne garde, za koje je Teheran tvrdio da su diplomati. Stručnjaci tvrde da se ovaj incident može smatrati jednim od uzroka prošlomjesečnog zarobljavanja pripadnika britanske ratne mornarice od strane iranske Revolucionarne garde.
