U Zgradi američkog kongresa sinoć je prikazan film Tajni život riječi, španjolske režiserke Isabel Coixet, koji kroz ljubavnu priču mlade Bosanke i jednog Amerikanca, skreće pažnju na širi problem u svijetu: problem mučenja i žrtava rata. Tajni život riječi će svoju sarajevsku premijeru imati početkom aprila. Iz američkog kongresa se javlja Amra Alirejsović.
Kanadska glumica Sarah Polley, u ulozi izbjeglice iz Bosne u Danskoj, žrtve rata i mučenja, i poznati američki glumac Tim Robbins, u ulozi žrtve požara, nesreće na bušotini nafte, otkrivaju skrivene rane balkanskog rata, osobito među ženama i dočaravaju dirljivu priču koja zalazi mnogo dublje u srž ovog problema u svijetu.
Režiserka filma, španjolka Isabel Coixet, je inspiraciju za film dobila nakon posjete Međunarodnom rehabilitacionom centru za žrtve mučenja u Kopenhagenu i Centru za žrtve mučenja u Sarajevu. Film, inspiriran istinitom pričom, je sniman 2005. u Španiji i Irskoj i gledaoci tek na kraju saznaju zašto je glavna protagonistkinja gluha i povučena u sebe.
Glumac Tim Robbins za Glas Amerike kaže da film predstavlja portret dvije očajničke duše koje se nalaze usred bušotine nafte objašnjava kakvo je iskustvo za njega predstavljao ovaj film.
<Za mene je to bio put otkrića. Mučenje je jedna od onih stvari na koje ne mislite često i na koje ne želite misliti. To je problem za kojeg znamo da postoji, ali se ne želimo s njim suočiti. Čudna karakteristika moje profesije je da me stave u situacije u kojima se s nekima od takvih pitanja moram direktno suočiti. Mučenje je praksa koja je protiv međunarodnog zakona, Ženevske konvencije, pa ipak se nastavlja. Činjenica koja najviše uznemirava je da se sada suočavamo s idejom mučenja u okviru vlastite vlade i vlastite zemlje, kaže Tim Robbins, naglašavajući da je njegovo prisustvo u američkom kongresu sinoć i da skrene pažnju na rad Međunarodnog centra za žrtve mučenja u svijetu.>
Tim Robbins kaže da je najteža stvar za njega, tokom snimanja filma, bilo to što se nije mogao kretati, jer je imao ulogu žrtve požara sa opekotinama po cijelom tijelu. A kada je otkrio detalje o traumi koju je preživjela djevojka iz Bosne, želio je o njoj saznati još više.
Brita Sydhoff, generalni sekretar Međunarodnog rehabilitacionog vijeća za žrtve mučenja sa sjedištem u Kopengahenu, kaže da su dobili poziv da film prikažu kongresmenima u Washigntonu.
Mislim da je veoma važno da se film ovdje prikaže, jer daje važnu poruku o onome šta mučenje učini ljudskom biću. Mislim da trenutnoj debati u Sjedinjenim državama može pomoći ovaj film koji prikazuje šta tortura radi jednom ljudskom biću. Mučenje i dalje prevladava u mnogim zemljama i znamo da ono ne pomažu u dobijanju obavještajnih informacija. Borimo se protiv mučenja i zalažemo za prava žrtava mučenja koje tiho pate u 77 zemalja u svijetu. Jedna od lekcija naučenih u Bosni je da se stvari čak i u demokratskim zemljama mogu izmijeniti i da nigdje niste sigurni. Svaki dan se morate boriti za ponovno zadobijanje ljudskih prava, kaže gospođa Sydhoff.
Međunarodni rehabilitacioni centar za žrtve mučenja liječi ljude koji su traumatizirani--oni ima daju utočište, početak puta ka ozdravljenju. To je plemenit i neophodan posao. Nažalost postoje zemlje u svijetu koje uskraćuju osnovna ljudska prava i prekoračuju moralnu granicu nasilja, ponižavanja i mučenja. Ovo je priča o ljudskim bićima i gubicima u njihovom životu. Mučenje nije prirodan ljudski impuls. To je nešto što se uči, što se naređuje, što neke vlade naređuju svojim vojnicima, policajcima, agentima. Pogrešna pretpostavka da mučenje dovodi do informacija je važan elemenat u njihovoj borbi, a ona je rezultat dehumanizacije upravo tih policajaca i vojnika, dehumanizacije i demonizacije neprijatelja, i pretvara ih u nešto što nije ljudsko biće.
Tragična strana mučenja je da ona rezultira dehumanizacijom onih koji vrše mučenja, jer ne vjerujem da možete ući u sobu za mučenje i iz nje izaći kao ista osoba. Sudjelovanjem u takvom ponižavanju i nasilju nad drugim ljudskim bićem, ubijate dio vlastite duše, kaže glumac Tim Robbins, izdvajajući, u novijoj istoriji, primjer zatvora Abu Ghraib.
Doktorica Mary Fabri, klinički psiholog iz Čikaga, i predsjednica Nacionalnog Konzorcijuma za tretman žrtava mučenja,je radila 2 godine s izbjeglicama iz BiH. Ona kaže da film ima 2 glavne poruke: Jedna poruka je o dugoročnim posljedicama mučenja. Ne radi se samo o akutnoj fazi nekoliko godina poslije, već o nečemu što ljudi moraju nauče da s tim žive čitav život. Tu je ranjivost, i pod stresom sjećanja i bol se vraćaju. Druga poruka je koliku inspiraciju preživjeli mučenja mogu pružiti u svojoj odlučnosti da se ne predaju, da ne dozvole da mučenje pobjedi. Mučenje je nemoralno, nelegalno i ne bi se nikada bni pod kojim uvjetima trebalo koristiti. Rad s izbjeglicama iz BiH je imao dubokog utjecaja na mene, otvorio mi je oči, vidjela sam koliko u toj kulturi znače porodične veze. Moji bosanski prijatelji mi uvijek kažu: Ti nikad nećeš biti Bosanka, jer ćeš uvijek nazvati telefonom prije nego dođeš u posjetu, kaže kroz šalu gospođa Fabri.
Vjerujem da film može otvoriti vrata, postaviti pitanja, izraziti osjećanja, dovesti nas do dubljeg shvatanja o nečemu o čemu prije nismo razmišljali, može dovesti do dijaloga i na kraju i promjena, kaže Tim Robbins.
Film, koji je do sada dobio brojne nagrade, je prikazan u organizaciji Međunarodnog rehabilitacionog vijeća za žrtve mučenja i Nacionalnog konzorcija programa za tretman žrtava mučenja, a uz suradnju Odbora za ljudska prava američkog kongresa, čiji su kopredsjedatelji kongresmeni Tom Lantos i Frank Wolf. Već je prikazan u Njemačkoj, Francuskoj, Španiji, Italiji, Švajcarskoj i Belgiji, a svoju sarajevsku premijeru će doživjeti početkom aprila.
