Konferencija pod nazivom BiH na medjunarodnoj prekretnici koja je odrzana u Washingtonu I koja je okupila sve istaknute regionalne strucnjake za Balkan, je bila prilika da neke od sudionika zamolimo za komentar o nekima od trenutno vrucih pitanja koja se ticu BiH, u prvom redu o presudi koja se ocekuje u tuzbi koju je BiH podnijela protiv Srbije I Crne gore, te neuspjelim razgovorima o reformi policije.
Edward Joseph sa univerziteta Johns Hopkins kaze da su neuspjeli razgovori o reformi policije jos jedan dokaz problema koji postoji u BiH.
Ono sto ljudi moraju shvatiti je da se, 11 godina nakon Dejtona, oni i dalje svadjaju oko policijske reforme. Zato se moraju upitati zasto je neka druga zemlja bivse Jugoslavije, kao na primjer Makedonija, vec daleko dosegla po pitanju reforme svoje policije, i zemlja je kandidat za EU. Razlika je sto tamo Makedonci i Albanci cine istinsku nacionalnu cjelinu, shvataju da zive u jednoj zemlji. Tamo nema Republike Albanske. 5 godina nakon Ohridskog sporazuma, Makedonija je postigla dvostruko vise nego Bosna, po pitanju ulaska u EU. Mislim da bi se svaki stanovnik BiH trebao stidjeti da je jedna mala I slaba, podjeljena drzava, kao sto je Makedonija, postigla toliki napredak I postala zemlja kandidat za EU, a BiH jos nema ni sporazum o stabilizaciji I pridruzivanju, kaze Ed Joseph, koga smo upitali na koji bi nacin bilo kakva donesena odluka u tuzbi BiH protiv Srbije i Crne Gore mogla utjecati na stabilnost regiona I odnose izmedju dvije zemlje.
Ako odluka bude u korist BiH, bez obzira koja bude neposredna reakcija, bez obzira da li ce ona naljutiti Beograd Ili Banja Luku, ona moze biti samo pozitivna. Jedan od najozbiljnijih problema je nevoljnost ljudi u regionu, ukljucujuci I one u Beogradu, da priznaju proslost I ono sto se dogodilo. Da, bilo je zlocina koje su pocinile sve strane, ali je bilo mnogo, mnogo vise onih koje su pocinile srpske snage iz jednog jednostavnog razloga—Srbi su ti koji su dobili najvise oruzja od bivse JNA, te su stoga bili sposobni da cine zlocine, I cinili su ih. I stoga trebaju biti odgovorni za njih. U video snimku kojeg je iznijela Natasha Kandic se to I vidi. Mi jos uvijek ne znamo sta se desilo s Avdom palicem, nestalim iz Zepe I Srebrenice. Dakle, ako je odluka u korist onima koji su podnijeli tuzbu, ona moze samo biti pozitivna, kaze Ed Joseph I dodaje da se u tom svjetlu na Srbiju I Crnu Goru mora gledati I pravno I politicki.
Cinjenica je da je crna gora politicki priznala odgovornost za svoje zlocine. Predsjednik Djukanovic je uputio izvinjenje, sto je veoma neobicno. Pravno pitanje raspada zajednice je sekundarno, ono sto je primarno je da ljudi private odgovornost. Da, bilo je srpskih zrtava u Bosni I Hrvatskoj, ali je pitanje koliko. Gdje je srpska Srebrenica??? Da, Srbi su ubijani u Sarajevu, ali koliko njih su bili zrtve? Da li se ista moze porediti s brojem ubijenih u Srebrenici? Cinjenica da su zlocini pocinjeni na svim stranama ne znaci da svako ima jednaku odgovornost. Ironicno je da je kljucna stvar za buducnost Srbije I svih Srba u regionu da prate model Mile Djukanovica.
Michael Johnson, bivsi matičar suda BiH, odjela za ratne zlocine, sada pri Americkom institutu za mir, govori o presudi koja se ocekuje u tuzbi BiH protiv Srbije i Crne Gore.
Mora se kao prvo shvatiti vrijednost koju tuzba podnesena na Medjunarodnom krivicnom sudu u Hagu ima za stanovnike ne samo Balkana, vec I svijeta. To je nezavisan i transparentan sudski process, priznat od strane medjunarodne zajednice kao legitiman, koji na osnovu dokaza razmatra cinjenice o tome sta je bila istorija raspada Jugosavije, ko je odgovoran za to, kao I za pocinjene zlocine. To je veoma vazan doprinos procesu samo-odlucivanja, ne samoza BiH, vec i za Srbiju, Crnu Goru, Hrvatsku.
Taj ce sudski process Bih I Srbiju staviti na isti nivo sa svim ostalim zemljama svijeta koje imaju mogucnosti da se obrate tom sudu I ustanove cinjenice u okviru sudske tuzbe. To je nije process kriminalne prirode, s toga nema optuznica. To je gradjanska tuzba kako bi se utvrdila odgovornost. Ona traje vec nesto vise od 3 godine I iskreno govoreci, to je izvanredan primjer vaznosti vladavine zakona kao opcije nasuprot oruzanom sukobu. Da je raspad bivse Jugoslavije bio arbitriran na sudu, umjesto oruzanog sukoba BiH, Hrvatske I Srbije, zivoti desetina hiljada, ako ne I miliona ljudi su mogli biti spaseni. Stoga mislim da je ovaj sudski process izvanredan testament vladavini zakona I njenoj vaznosti kao alternative nasilju I tiraniji u procesu uspostavljanja samostalnosti. Stanovnici regiona imaju pravo I priliku da grade vlade koje im odgovaraju I koje sluze njihovim interesima, kako na domacem I medjunarodnom planu. Cinjenica da su se BiH I Srbija stavile pod jurisdikciju ovog medjunarodnog suda je vazan testament napretku koji je postignut u regionu.
Koja god odluka da bude donesena, ocekujem da ce je obje strane postovati. Ocekujem da odluka bude razumna, jer su sudije na tom sudu veoma dobre, I sasvim sigurno su iskoristili vrijeme I imali strpljenja da pregledaju dokaze. Gradjani svijeta bi trebali slusati—medjunarodni krivicni tribunal za bivsu Jugoslaviju nije imao istimandat da pise istoriju ili radi na utvrdjivanju odgovornosti za raspad I pocinjene zlocine, vec je njegov mandat utvrdjivanje pojedinacne odgovornosti. Ali to je drugacije od onoga sto je pruzio ovaj sud, I zato je izuzetno vazno da stanovnici regiona I gradjani svijeta shvate BiH I cijeli region, I shvate koja ce njegova uloga biti u buducnosti,odnosno da shvate istinski doprinos kojeg ljudi na Balkanu mogu pruziti medjunarodnoj zajednici. Svijet mora saslusati odluku suda.
Ne bih spekulirao da li ce se konacni dogovor odnositi na postojanje republike Srpske, kaze Michael Johnson I naglasava: Nije odluka o financijskoj nadoknadi za nacinjenu stetu ono sto je vazno. Ono sto je vazno je utvrdjivanje cinjenica. Mislim da cete vidjeti, kada se odluka donese, da ce biti jasno da neka vlada, ideologija ili grupa ideologija nisu ucinile dobro narodu regiona. Narod je taj koji je propatio, I iskreno govoreci, jos uvijek pati. Njihova patnja se mogla izbjeci I politicke licnosti koje su jos uvijek aktivne u regionu su nacinile veliku stetu narodu BiH. Sto se tice obaveze koju sada ima Crna Gora kao nezavisna drzava, pravno je pitanje da li je ona nasljednica bivse zajednice Srbije I Crne Gore, I da li ce biti odgovorna za bilo kakvu stetu, neovisno od Srbije. Istinska vrijednost ove tuzbe je utvrdjivanje uzroka I posljedica politika vlade I politicara koji su doveli do raspada bivse Jugoslavije, kaze Michael Johnson.
