Predsjednik SAD, George Bush, održao je svoj sedmi govor o stanju Unije. Prvi put je govorio pred Kongresom u kome većinu čine demokrate.
Za razliku od govora koji je održao nakon terorističkih napada, u zimu 2002. kada je njegovu politiku odobravalo 84 odsto Amerikanaca - predsjednik je na Kapitol Hil ovoga puta došao sa podrškom svega 34 odsto sunarodnika.
Predsjednik Bush je stavio do znanja da nema iluzija o tome ko je većina u zakonodavnoj vlasti, rekavši da se politički balans u Kongresu promijenio, ali da su obaveze ostale iste, te da očekuje da će i sa novom većinom sarađivati u najboljem interesu američkog naroda.
Imajući u vidu da je veliki pad popularnosti posledica nezadovoljstva, uglavnom spoljnom politikom njegove administracije, američki predsednik je Kongresu ponudio saradnju na vrlo ambicioznoj unutrašnjo-političkoj agendi.
Predsjednik Bush, tako, želi da se potrošnja benzina u Sjedninjenim državama u narednih deset godina smanji za petinu, uz rapidno povećanje upotreba alternativnih i obnovljivih izvora energije kakav je, primjera radi, etanol.
“Na taj način ćemo za tri četvrtine smanjiti sadašnji uvoz nafte sa Bliskog istoka”, kazao je Bush i dodao da će se novim tehnologijama Amerika osloboditi zavisnosti od uvoznih energenata, ali će se i lakše suočiti sa ozbiljnim izazovom globalnih klimatskih promjena.
Drugi veliki projekat je uvođenje poreskih olakšica kako bi se Amerikanci ohrabrili da – bilo preko poslodavca, bilo samostalno – uplaćuju zdravstveno osiguranje. Prema tom prijedlogu, pojedincima bi se od poreza odbijalo 7.500, a bračnim parovima 15.000 dolara. Korist bi od toga, kaže predsjednik, imalo 100 miliona Amerikanaca. Predsjednik je takođe od Kongresa zatražio da produži važenje zakona o obrazovanju u javnim školama, koji se, po ocjeni predsjednika, kao akt koji su podržali i demokrate i republikanci pokazao uspješnim.
I dok je dvostranačka saradnja na ovim i – takođe najavljenim – novim imigracionim zakonima vrlo moguća, tema političkog razmimoilaženja, ne samo sa demokratama već i jednim brojem republikanskih zakonodavaca – svakako je rat u Iraku.
A predsjednik Bush ne odustaje od nedavno izložene strategije kojom je najavio slanje dodatnih 21.500 vojnika na ratište u Irak.
“Sa vojnom komandom sa pažljivo analizirao sve opcije. U konačnom, odlučio sam se za opciju koja ima najviše šansi da uspije. Mnogi u Kongresu razumiju da Amerika ne smije da priušti neuspjeh u Iraku, jer bi posljedice neuspjeha bile mučne i dalekosežne”, ocijenio je predjsednik Bush uz poziv zakonodavcima da stretegiji koju je predočio daju šansu.
On je govorio i o ratu protiv terorizma, rekavši da je to dugotrajna generacijska borba i da je zarad pobjede u tom ratu, nadstranačka saradnja u najboljem interesu nacije.
U odgovoru Demokrata, koji je saopštio novoizabrani senator Jim Web još jednom je izraženo neslaganje sa Bushovom politikom i strategijom. Senator Web, čiji sin služi u Iraku, rekao je da je Amerika ošamućena cijenom konflikta u Iraku – koju plaća i ljudskim životima i finansijski i svojom reputacijom u svijetu, ali i propuštenim prilikama da se poraze snage međunarodnog terorizma.
“Većina Amerikanaca ne podržava način na koji se vodi taj rat. Ne podržava ga ni većina u vojsci. Potrebna nam je nova politika koja neće biti odstupanje od rata protiv terorizma i koja neće značiti povlačenje i po cijenu da se haos u Iraku nastavi. Potrebna nam je hitno politika koja će se oslanjati na regionalnu diplomatiju, koja će američke vojnike skloniti sa iračkih ulica i koja će uskoro dati formulu kako iz Iraka povući naše borbene snage”, kazao je senator Web, uz savjet predsjedniku Bushu da se, u nastojanju da riješi ekonomske i probleme u Iraku, ugleda na djela svojih prethodnika - Teodora Ruzvelta i Dvajta Ajzenhauera.
Što se tiče ostalih spoljnopolitičkih prioriteta, predsjednik Bush je u svom obraćanju posebno izdvojio gušenje talibanske pobune u Avganistanum, diplomatske napore Bliskoistočnog kvarteta za uspostavu trajnog mira na “Svetoj zemlji”, zalaganje za denuklearizaciju korejskog poluostrva i obustavu nuklearnog programa u Iranu, ali je rekao da je američka inostrana politika mnogo šira od ratovanja i diplomatije – i da je posvećena borbi protiv gladi, siromaštva i epidemija kakva je epidemija SIDE.
Kao počasne goste, predsjednik Bush pozdravio je košarkaša Dikembea Mutomboa zbog humanitarnih akcija u Africi, Juliu Aigner Clark za zalaganja za prava i slobodu djece, narednika Tommy Raimana za herojstvo u Iraku i Weslya Autrija koji je prije tri sedmice, rizikujući život, spasio jednog mladića od užasne smrti u njujorškom metrou.
No, ovaj će govor o stanju Unije u istoriji ostati zapisan i kao prvi koji je jedan američki predsjednik izložio na zasjedanju kojim je predsjedavala dama – čelnica Predstavničkog doma Kongresa, Nensy Pelosi.
