Predsjednik Bush se, kao i brojni drugi američki predsjednici, obraća naciji svake godine trećeg utorka u januaru. Jim Bartel se za Glas Ameike osvrnuo na istoriju i znamenitost ovog politickog obicaja, koji je u praksi od osnivanja američke republike.
Obraćanje predsjednika Busha pred doma Kongresa je nastavak dugotrajne tradicije komuniciranja izmedju izvrsnog i zakonodavnog ogranka vlade Sjedinjenih država.
Prema ustavu Sjedinjenih država, američki predsjednik mora izvijestiti Kongres o stanju države, njegovim političkim planovima i o svakom drugom pitanju koje on smatra neophodnim i važnim. Ustav ne daje daljnje smjernice, ali je kroz povijest predsjednička poruka, sada nazvana govorom o Stanju Unije, postala godišnji politički ritual.
Tradicija je započeta sa prvim predsjednikom, George Washingtonom, koji je lično predstavio svoju godišnju poruku. Medjutim, običaj da predsjednik lično govori o stanju države pred Kongresom je obustavljen za vrijeme trećeg predsjednika Thomasa Jeffersona.
Profesor sa Američkog univerziteta Allan Lichtman je objasnio da je gospodin Jefferson smatrao da nastupanje pred Kongresom čini da američki predsjendik izgleda kao neki kralj.
ALLAN LICHTMAN: Stoga je 1801. Jefferson odlučio da se neće lično pojaviti pred Kongresom, već da će radije dostaviti pisanu godišnju poruku. Taj se presedan i uvriježio, i predsjednici su nakon Jeffersona nastavili da u pismenoj formi dostavljaju godišnje poruke, sve dok jedan drugi veliki politički lider nije stupio na scenu- Woodrow Wilson.
Predsjednik Wilson je 1913. izašao pred Kongres kako bi predstavio svoj prijedlog za regulisanje ekonomije. Sljedeći predsjednik nakon toga koji se lično obratio Kongresu je bio Franklin D. Roosevelt, čije je godišnji govor bio prvi emitiran putem radija.
Stephen Wayne sa univerziteta George Washington je stručnjak historije američkih predsjednika.
STEPHEN WAYNE: Govor o stanju nacije je postao način na koji predsjednik uspostavlja plan i program pred Kongres, i lično predstavlja američkom narodu svoja postignuća i nade za budućnost. To je dio naše političke tradicije. Cijela ceremonija je privlačna, i sve to obično ide u korist popularnosti predsjednika.
Abraham Lincoln je svoju godišnju poruku 1862. iskoristio kako bi pokrenuo svoju kampanju protiv ropstva u Americi, govoreći da bez ropstva ne bi bilo američkog gradjanskog rata. Franklin D. Roosevelt objavio je svoj čuveni " zakon o ekonomskim pravima", u jednom od svojih govora. Harry Truman otišao je pred Kongres da iznese program koji je nazvao " Poštena nagodba." Lyndon Johnson je u svom obraćanju predložio nove zakone o gradjanskim pravima i napore da se iskorijeni siromaštvo.
LYNDON JOHNSON: Ova administracija, je danas, ovdje i sada objavila bezuvjetan rat protiv siromaštva u Americi.
Ove godine će predsjednik Bush pokušati da ponovo okrijepi program svoga drugog mandata nakon teške 2006, u kojoj su birači izglasali povjerenje Demokratama, nakon što su godinama republikanci držali većinu u oba doma Kongresa.
