O poređenju Iraka i Vijetnama kojeg su, iznijele neke demokrate, te o tome šta nova demokratska većina u oba doma američkog kongresa sada znači za predsjedika Busha i njegovu politiku prema Iraku, upitali smo Stevena Meyera, profesora studija nacionalne sigurnosti na Nacionalnom univerzitetu odbrane ovdje u Washingtonu. S njim je razgovarala Amra Alirejsović.
MEYER: Između Iraka i Vijetnama postoje jasne razlike, ali je Irak pitanje zbog kojeg se administracija našla u veoma ozbiljnoj nevolji u polju vanjske politike, zbog pridržavanja svojevrsne doktrine koja se odnosi na upotrebu američke sile. Kada ta sila ne djeluje na način na koji administracija želi, kao što se desilo s predsjednikom Johnsonom i Vijetnamom, onda dolazi do trenutka života ili smrti za administraciju, kaže Steven Meyer.
VOA: Očekuje se da će večeras predsjednik Bush zatražiti dodatnih 20 hiljada vojnika za Irak. Gospodina Meyera samo upitali da li smatra da će povećanje snaga na terenu išta promijeniti?
MEYER: Možda će to nešto promijeniti, ali iskreno mislim da će i dalje biti isto. Problem leži u fundamentalnoj politici. Ne vjerujem da će to iz temelja promijeniti dinamiku na terenu po pitanju pobunjeništva, ili napada na američke snage. Iskreno rečeno, mislim da je to više nastojanje da se stabilizira administracija nego da se stabilizira Irak, kaže gospodin Meyer.
VOA: On naglašava da postoji nekoliko mogućih scenarija rješenja iračkog pitanja, i da je vjerovatan onaj u kojem će Sjedinjene države i dalje biti uključene u borbe na terenu tokom preostalog perioda Bushove administracije, i da će onda takva situacija biti predata narednom predsjedniku. Građanski rat, pobunjeništvo, nasilje se neće okončati, kaže Steven Meyer i dodaje:
MEYER: Vjerujem da će se na kraju za situaciju okrivljavati Malikijeva vlada u Iraku i da postoji nastojanje da se stabilizira administracija mnogo više nego sam Irak postepenom predajom slijedećoj administraciji, jer trenutna politika ne predviđa kraj. Trenutna politika neće nasilje privesti kraju. Ovo je osnovna tačka preokreta u američkoj vanjskoj politici. Novi predsjednik koji će naslijediti ovu situaciju će morati potražiti pomirenje sa snagama u regionu, a to znači s Iranom i Sirijom, jer trenutna administracija nije voljna pregovarati s njima, kao ni sa stvarnom strukturom moći u Iraku. A to će ubuduće biti neophodno, smatra Steven Meyer.
