Ove sedmice navršava se 215 godina od donošenja takozvanog Zakona o temeljnim pravima, koji američkim gradjanima daje neke posebne političke privilegije. Jedna od ključnih stavki ovog dokumenta, poznata i kao Prvi amandman, štiti slobodu štampe i medija. Prvi je amandman ujedno čest izvor napetosti izmedju novinara i svih oblika vlasti, o čijem radu oni izvještavaju. Prilog jednog od doajena Glasa Amerike, Andrea de Nesnere.
Zakon o Pravima je skupni naziv za prvih 10 amandmana na Ustav Sjedinjenih Država. Ovaj je dokument ratificiran 15 decembra 1791. i sadrži garancije nekih gradjanskih prava i sloboda koje nekako stoje i iznad i izvan Ustava. Prvi amandman, izmedju ostalog, kaže:
Kongres neće stvarati zakone koji bi ograničavali slobode izražavanja ili slobode štampe.
Analitičari podsjećaju da je u demokratiji, te preciznije, u Sjedinjenim Državama, uloga medija dvostruka: da informira javnost, i - što je još važnije -da prati i kontrolira rad i djelovanje vlasti. Ben Bradlee, bivši glavni urednik Washington Posta, kaže da je odnos vlasti i medija nepovjerljiv, ako ne i neprijateljski.
BRADLEE:
Nikad nećete od novinara čuti da su im odnosi s vlašću dobri. Jer ako vam to kažu, onda to znači da lažu u svom pisanju i da ih zato vlast dobro tretira.. Vlast ne treba da nas tretira dobro. Treba samo da nam se ne miješa u posao.
Ali vlast, dodaje Bradlee, nije uvijek spremna da medije ostavi na miru. Nekada vlast tuži medije sudu da bi spriječila objavljivanje materijala za koje smatra da su osjetljivi i da njihovo objavljivanje prijeti nacionalnoj sigurnosti.
Poznat je slučaj iz 1971. godine, kad je prvo New York Times, a zatim i drugi listovi, počeo da objavljuje materijal poznat kao Pentagonska Dokumentacija - tajna istorija Ministarstva odbrane o američkom vojnom angažmanu u Vijetnamskom ratu. Pozivajući se na brigu o nacionalnoj sigurnosti, Niksonova administracija je isposlovala sudski nalog kojim je Timesu zabranjen nastavak objavljivanja te serije članaka. List je uložio zvaničnu žalbu. I, u jednom istorijski prijelomnom sudjenju, Vrhovni Sud Sjedinjenih Država je presudio da vlada nije uspjela na sudu da dokaže da bi objavljivanje tih dokumenata naškodilo nacionalnoj sigurnosti zemlje. I medijima je dozvoljeno da nastave objavljivati te dokumente.
Mnogi novinari, uključujući i Bena Bradlee-a, kažu da novinari svojim poslom uopšte ne predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti.
BRADLEE:
Meni je 85 godina. Dugo dugo sam u ovom poslu i ne mogu se sjetiti ni jednog slučaja da smo mi objavili nešto za šta bih od srca mogao reći da je bilo stvarna prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Prije svega, ja to nešto ne bih uradio kad bi to moglo biti prijetnja sigurnosti moje zemlje.
Eksperti, medjutim, kažu, da će uvijek biti potrebe za delikatnom ravnotežom izmedju potrebe vlade da zaštiti sigurnost države, s jedne, i potrebe medija da budu slobodni , otvoreni i sposobni i spremni da kritiziraju vlast.
