O privođenju pravdi onih koji su počinili zločine u BiH, za Glas Amerike govori profesor Robert Donia, suradnik pri centru za ruske i istočnoevropske studije na Univerzitetu Michigan, koji je svojevremeno bio pozvan kao ekspertni svjedok u Hagu na suđenju Miloševiću i u još 11 slučajeva. U razgovoru s Amrom Alirejsović, profesor Donia objašnjava kakva su njegova iskustva vezana za Hag.
Iako me je Milošević unakrsno ispitivao, nismo se povezali, nismo se sprijateljili. U njegovom slučaju, te 2004, podnio sam izvještaj koji se sastojao od dijelova transkripta skupštine bosanskih Srba koji su se odnosili na odnos između bosanskih Srba i tadašnjeg liderstva u Beogradu. On je naravno u pitanje doveo većinu tih dokaza. Ja sam nekoliko sati proveo u bliskom kontaktu s Miloševićem i moram reći da sam shvatio da je užasan advokat. Bio je loš ispitivač, okupiran vlastitom odlučnosti da iznese svoj političke stavove, radije nego da postavlja efektna pitanja svjedocima.
1997. sam započeo svjedočiti na suđenjima u Hagu, a moja uloga je bila pružiti širi istorijski okvir i pozadinu u slučajevima koji su se odnosili na konkretne optužnice. Moja uloga ekspertnog svjedoka je zapravo bila dati istorijski pregled,a ne informacije o zločinima ili mjestima zločina. Nisam poznavao optužene i uvijek sam svojedočio kao svjedok optužbe. Osim Miloševićevog, svjedočio sam u slučajevima Blaškić, Stakić, Brđanin, Krajišnik, Prlić, kaže profesor Donia.
VOA: Upitali smo ga kako gleda na suđenja u Hagu i samu instituciju haškog tribunala.
DONIA: To je ogroman napor i progres je, po mom mišljenju, isuviše spor. Pravdu je teško postići i razočaran sam u neke presude. Ne mogu vam reći koje, ali bih samo rekao da je tribunal usvojio politiku veoma blagih kazni u odnosu na međunarodno pravo u prošlosti. Činjenica je međutim da je međunarodna pravda postigla napredak ovim tribunalom. Dosta toga je odlučeno u dva područja: definiciji međunarodnog oružanog sukoba i aplikaciji koncepta genocida. To je nešto što je trenutno veoma kontroverzno, ali po mom mišljenju sud je suzio definiciju genocida na veoma konstruktivan način i omogućio da tužitelji u budućnosti uzmu u obzir slučajeve koji možda uključuju znatna ubistva grupa ljudi. Mislim da je tribunal vrijedio i da još uvijek vrijedi. Važno je znati da su u toku neka veoma važna suđenja, a nadamo se da će početi i ona Mladiću i Karađiću,kaže profesor Donia.
VOA: Podsjetili smo ga da će Haški tribunal međutim u narednim godinama zatvoriti svoja vrata, mnogi u BiH se još uvijek vode nestalim, mnogi vjeruju da pravda nije zadovoljena, a Karađić i Mladić se još slobodno šetaju. Upitali smo ga kada njih vidi u Hagu i da li će tada pravda biti zadovoljena?
DONIA: Moja je velika nada da će se obojica naći u sudnici broj 1 u Hagu i mislim da postoji veoma dobra šansa da će do toga doći. Činjenica je da Tribunal nije imao namjeru niti može suditi svakom ratnom zločincu. On sada aktivno prebacuje slučajeve na sudove u BiH i druge jurisdikcije u regionu, i mislim da se može vidjeti istinska pravednost u ishodima tih slučejava. Strategija okončanja haškog tribunala je po mom mišljenju malo preuranjena i prebrza, ali suđenja za ratne zločine će se nastaviti odvijati na lokalnim sudovima u narednu najmanje jednu deceniju, sve dok ti ljudi i dalje budu na vlasti i budu imali utjecaja na događaje u regionu, kaže za Glas Amerike profesor Robert Donia.
