Izbori su blizu tako da se i konzervativne i progresivne grupe udvaraju glasačima kod kojih su religijska uvjerenja često presudna u izboru političkih zastupnika.
Da li je to u skladu sa američkim zakonima o razdvajanju religije i politike?
Do odredjenih granica jeste, ali da se poseže i za nezakonitim pokazuje istraživanje federalnih poreskih organa u umješanost crkve u političke aktivnosti, odnosno finansiranje političkih kampanja.
U nedavnom slučaju IRS, Federalni poreski ured, je izdao poziv liberalnoj Crkvi svih svetih u Kaliforniji u vezi propovjedi protiv rata u Iraku dan uoči izbora 2004. godine.
Kritičari smatraju da se mobiliziranjem glasača putem religije krše poreski zakoni, po kojima crkve ne mogu podržavati jedne, a protiviti se drugim kandidatima za javne funkcije.
Svećenik Barry Lynn vodi organizaciju Amerikanci ujedinjeni za odvajanje crkve i države. Njegova grupa je nedavno uputila pisma u više od 100 hiljada crkava u jedanaest saveznih država upozoravajući ih da se ne mješaju u političku kampanju.
Barry Lynn:
Kuće molitve ne mogu biti pokretački točkovi bilo čije političke mašine, kaže Lynn.
Medjutim, te kao i akcije IRS izgleda imaju malo uticaja na nastojanja desnih i ljevih da privuku religiozne glasače.
Tradicionalno su u tome uspjšeniji konzervativci, posebno evanđelističke organizacije.
Oni sebe zovu “opredjeljenim glasačima”. To su krišćani konzervativci koji su 2004. pomogli Goorge Bushu da ostane u Bijeloj kući.
Ali ove godine mnogi od tih glasača izgledaju nemotivirani da izadju na izbore. Kršćani konzervativci se žale da Republikanci u Kongresu nisu održali obećanja u pitanjima kao što je ograničavanje abortusa i brak istog spola.
Čak i prije sexualnog skandala u kojeg je umješan republikanski kongresmen Mark Foley, politički analitičari su tvrdili da je podrška religijskih konzervativaca Republikanskoj partiji oslabila.
John Green je expert za religiju i američku politiku Pew foruma za religiju i javni život u Washingtonu.
“Zaista je veliko pitanje da li će kršćani konzervativci, ovaj put biti tako entuzijastični kakvi su bili na prošlim izborima, iz različitih razloga, medju kojima nije najmanji opadanje popularnosti predsjednika Busha. Prema tome lideri kršćanskih konzervativnih organizacija žele učiniti nešto kako bi se ti glasači u velikom broju odazvali na izbore.”
Jedan od načina je protivljenje braku istih polova. Održavaju se i brojni skupovi na kojima se govori o tome kako one koji dolaze u crkve izvesti na birališta i kako privoliti svećenike da propovjedaju konzervativne društvene sadražaje.
Ne toliko masovno i tako organizovano, ali na birače nastoje uticati i progresivne, liberalnije religijske grupe.
Liberalni evađelistički magazin Sojourners je razdjelio na desetine hiljada vodiča za glasače pod nazivom “Glasanje je božija politika”. U brošuri se govori o pitanjima kao što su pomoć siromašnim, globalno zagrijavanje, ali i povlačenju vojnika iz Iraka.
Jim Wallis je urednik Sojourners i jedan od osnivača liberalne grupe Kršćana Crvenog pisma.
“Monolog o religijskim pravima je konačno završen i novi dijalog je upravo odpočeo. To je dobra vijest za crkve, i mislim i za politiku, zaista za obje partije.”
To bi mogle biti samo dobre želje, prema ekspertu za politiku i religiju Johnu Greenu. On kaže da i pored toga što su konzervativni kršćani nezadovoljni Republikanskom partijom, ljevom krilu nedostaje organizacijske moći koju, barem za sada, ima religijska desnica.
John Green:
Na kraju krajeva, religijski konzervativci su proveli oko 40 godina tražeći kako efikasno uticati na politiku, i u tome su, zaista, postali jako dobri. Tako da može potrajati dok progresivci i liberali dostignu isti nivo organizacije.
Green dodaje da mnogi religijski umjerenjaci još uvijek nisu odlučili koju će partiju podržati na izborima, a ni njih nije malo i mogu bitno uticati na ishod izbora 7. novembra.
