Situaciju u BiH za Glas Amerike komentira Martin Sletzinger, direktor odjela za istočnoevropske studije pri centru Woodrow Wilson ovdje u Washingtonu, koji se upravo vratio iz posjete BiH i Srbiji. Gospodina Sletzingera sam upitala za njegovo viđenje upravo održanih izbora u BiH.
SLETZINGER: Izbori u Bosni su, na kraju, dali pomiješane rezultate. I Bosanci i medjunarodna zajednica su govorili da žele da vide da se nacionalne stranke maknu sa vlasti. Sad su one uklonjene sa vlasti, ali su zamijenjene strankama koje propagiraju istu vrstu, ali još ekstremnijih nacionalističkih ciljeva. Na drugoj strani, imate neke nove ljude, nova lica, što je, mislim, razlog za optimizam… premda ja nisam često optimista, kad se radi o Bosni - želim da budem optimističan.
VOA: Šta reći o novim članovima trojog predsjedništva? Mogu li oni raditi zajedno?
SLETZINGER: Gledano izvana, rekao bih da neće moći. Izgleda da su pozicije gospodina Radmanovića, koji je predstavnik Dodikove stranke, dijametralno suprotna poziciji Harisa Silajdžića. Ali, i u ovoj zemlji povremeno vidimo političare sa dijametralno suprotnim stavovima i za nadati se da mogu doći do kompromisa. Mislim da je logično rješenje da će u Bosni i dalje postojati entiteti, to je osnova na kojoj je stvoren mir, ali nema razloga za autonomne entitete sa punim ovlastima. Mislim da je ideja da postepeno vlast bude pretočena na centar, koliko god je to moguće, tako da srpski entitiet i dalje ima svoja specijalna područja odgovornosti, ali da njih bude manje nego sada. Ali na tome se treba raditi tokom vremena, postepeno, uz garancije i ko zna šta još. Hrvatska strana je, čini se, u totalnoj konfuziji, zbog toga što je od Hrvata izabran jedan socijaldemokrata, ali će on na kraju, vjerujem, dobiti smjernice od predsjednika Hrvatske i djelovati u skladu s njima.
VOA: Vidite li mogućnost ikakve koalicije izmedju Silajdžića i Dodika?
SLETZINGER: Mogu zamisliti gotovo svaku varijantu… Savez njih dvojice, možda i savez izmedju Silajdžića i Komšića, ali obojica koju ste spomenuli su iskusni i vješti političari. Mislim, Haris Silajdžić je već dugo prisutan, tokom rata je bio i ministar vanjskih poslova i premijer i on zna, da tako kažem, šta voda nosi… O Radmanoviću ne želim da govorim, s obzirom da ga ne poznajem, ali pretpostavljam da će on tijesno saradjivati sa Dodikom, a Dodik je takodje realist koji zna šta medjunarodna zajednica traži i očekuje. Oni jesu prijetili referendumom, ali znaju da njegov rezultat neće biti odvajanje RS od Bosne i Hercegovine. To se neće dogoditi, a mislim da ni rukovodstvo Republike Srpske ustvari ne želi da se to dogodi, ali to jeste dobra taktička pozicija za pregovaranje.
VOA: Kako vi vidite Bosnu bez nadzora Ureda Visokog Predstavnika?
SLETZINGER: Ja ne vidim Bosnu bez OHR-a. I mislim da je velika greška govoriti o tome toliko koliko to radi trenutni visoki predstavnik medjunarodne zajednice. Zbog svega ovoga o čemu smo govorili i velikih razlika u pozicijama strana u BiH o tome kakva treba da bude budućnost te zemlje, ja smatram da medjunarodna zajednica, nužno treba da bude tamo i dalje, ne da svo vrijeme donosi odluke, ali da bude neka vrsta, vodiča, tumača i podrške koja im je potrebna. Takodje, mislim, kad je EU odlučila da ugasi funkciju Visokog Predstavnika, zašto ne bismo na to mjesto stavili nekog Amerikanca. Dayton i čitav mir u BiH je američko djelo, ostali su tu pozvani radi društva, da kažem to tako direktno… Tako da ne vidim zašto sada, u završnim fazama tog projekta ne bismo ponovo stavili nekog Amerikanca na to mjesto.
On bi sa sobom donio moć i prestiž Amerike… Naravno, za ove administracije to se neće dogoditi, ali, možda bi ….. neka druga administracija mogla da razmotri takvo nešto.
