Sjedinjenim Državama se upućuju pozivi za izmjenom strategije u Iraku, usljed strahova da ova zemlja može zapasti u građanski rat.
Predsjednik Bush, je međutim, odbio povlačenje američkih trupa, jer bi to, kako kaže, situaciju učinilo gorom i zemlju moglo pretvoriti u sigurnu luku za teroriste.
Dok se neki analitičari s tim slažu, oni također vjeruju da Sjedinjene Države moraju izaći sa novom strategijom ukoliko žele da Irak postane stabilna, demokratska zemlja.
Izvještava novinar Glasa Amerike Bill Rodger.
Nasilje se, izgleda, nikada ne prekida. Najnoviji incident, napad na šiitsku vjersku procesiju. Ubijenih - više od 15. Ono što je nekada bio rat protiv sunitske pobune, pretvara se u krvavi sektaški sukob između Sunita i Šiita, sa američkim vojnicima u sredini.
Mislim da se radi o nečemu što bih nazvao "usporeni građanski rat." To kaže James Philips, stručnjak za Srednji istok u Fondaciji Heritage.
”Ni u kojem slučaju se ne radi o razbuktalom grđanskom ratu jer bi nasilje moglo biti još gore. Međutim, postoji opasnost da do toga dođe.“
Na hiljade ljudi je poginulo u sektaškom nasilju od kada je bombardirana Šiitska džamija u februaru mjesecu.
Američka vojna strategija je bila fokusirana na stvaranje iračke armije koja bi zamijenila američke trupe u održavanju sigurnosti. Međutim, to možda nije dovoljno.
Stephen Biddle je stručnjak za vojna pitanja u Vijeću za međunarodne odnose.
”Mi smatramo da gradimo iračku državnu vojsku. Suniti misle da mi naoružavamo njihove rivale, Šiite. Suniti gledaju na državnu vojsku kao na Šiitsku miliciju na steroidima.Što je jača Šiitska milicija, Suniti se sve bolje i bolje brane od onoga što smatraju ratom protiv egzistencije Sunitske zajendice.“
Istaknuti demokratski senator Joseph Biden je predložio plan kojim se poziva na decentralizaciju Iračke vlade i tačan datum povlačenja američkih trupa. Međutim, predsjednik Bush odbija tu opciju.
”Bilo koji znak koji bi ukazao na povlačanje iz Iraka bi samo ohrabrio teroriste i stvorio određenu sumnju među ljudima koji se ne bi izlagali riziku po pitanju izgradnje građanskog društva.“
Vlada premijera Nouri al-Malikija je pokušavala postići politički kompromis sa predstavnicima različitih grupa kako bi se spriječilo nasilje.Međutim, do sada nije došlo do vidnog napretka.
Iračkoj vladi je potrebno više vremena, smatra James Philiphs iz Fondacije Heritage.
”Tokom rata u Alžiru ranih devedesetih godina većina zapadnih zemalja nije podržala tadašnju alžirsku vladu. Međutim, ta je vlada još uvijek djelomično prisutna, učestvovala je na izborima, dosegla do određenih opozicionih grupa, u poliitčke tokove uvela umjerene sange, te mislim da se ovo isto može desiti i u Iraku za neko vrijeme.“
Međutim, postavlja se pitanje da li se ima dovoljno vremena. Sa povećanim sektaškim nasiljem, u Iraku može doći do tačke iz koje nema povratka, gdje želja za osvetom prevazilazi očekivanja za miroljubivom koegzistencijom-usprkos najboljim nastojanjima američke vojne misije.
