Problem neeksplodiranih ubojitih sredstava je u BiH i dalje prisutan. Ured State Departmenta za uklanjanje naoružanja je ove godine dodijelio 2,1 milion dolara za 20 nevladinih organziacija i UNICEFU u svrhu borbe protiv ove pošasti. Jedan od dobitnika ove donacije je i Institut Marshall Legacy sa sjedištem u Arlingtonu, država Virginija, nadomak Washingtona.
Ova nevladina organziacije, čiji su se zvaničnici prošle sedmice vratili iz BiH, dobiveni fond u vrijednosti od 69 hiljada dolara će utrošiti u obrazovanje američke školske djece o globalnom problemu zagađenosti minama, kao i sakupljanje fondova kako bi se BiH omogućilo posjedovanje i posebno obučenih pasa koji tragaju za minama. Tim povodom smo razgovarali sa predsjednikom i izvršnim direktorom instituta, Perryjem Baltimore-om.
BALTIMOR: Marshall Legacy institut je dobio ime po značajnom Amerikancu, generalu George Marshallu koji je pomogao izgradnji Evrope nakon Drugog Svjetskog rata. Institut je formiran 1997. godine na pedesetu godišnjicu Marshalovog plana, kako bi se nasljeđe generala Marshala proširilo i kako bi se pomoglo ratom razrušenim zemljama.
VOA: Gospdin Baltimore se upravo vratio iz BiH.
BALTIMOR: Naša misija se sastojala u tome da 13 naših donatora odvedemo u BiH kako bi iz prve ruke vidjeli šta u stvari znači imati minska polja u zemlji, šta to znači za ljude, porodice, zajednice koje se u svakidašnjem životu suočavaju sa opasnošću od mina. Svaki od ovih donatora je omogućio fondove iz kojih se finasira obučavanje pasa koji su u stanju otkriti mine. Tako da smo mi u BIH otišli kako bismo saznali više o problemu mina i sagledali ogromne napore u cilju uklanjanja zagađensoti minama u BiH.
VOA: Sve skupa u BiH imamo 18 pasa koje smo trenirali. 12 koji rade na terenu i šest koji se trenutno obučavaju u Konjicu, kaže gospodin Baltimore.
BALTIMOR: U BiH surađujemo sa tri lokane deminerske organziacije, jedna je ProVita u Mostaru, jedna ja na Palama, koja se zove Stop minama i treća je u Sarajevu koja se zove BH Deminiranje. Svaka od ovih organiziacija je primila pse koje smo mi obučavali.
VOA: Većinu ovih pasa obučavamo u Texasu-kaže godspodin Baltimore. Nakon toga naši treneri idu i u Konjic kako bi podučavali trenere u Centru za otkrivanje mina za Jugoistočnu Evropu. Tako da su dvije posljednje grupe pasa koje smo posali u BiH, u ovom centru obučavali bosanaci i hercegovaci.
BALTIMOR: Psi su obučeni da prepoznaju miris eksploziva. Nakon toga oni upozoravaju vodiča gdje je taj miris najjači. Oni to rade za nagradu, a nagrada je igranje sa gumenim čunjem. Oni moraju biti vođeni na dugačkom lancu, gdje je život u opasnosti i za psa i za vodiča. Ovi psi ne tragaju za metalom, drvetom ili plastikom, već ekslpozivom.
VOA: U odnosu na čovjeka koliko su psi djelotvorniji u traganju za minama?
BALTIMOR: Ako se radi o uspješnom danu vrlo hrabar i istreniran deminer, koji istražuje teren centimetar po centimetar može očistiit 40 ili 50 kvadratnih metara zemlje. Istreniran pas može istražiti 1500 kvadratnih metara terena, što ubrzava potragu za minama.
VOA: Na pitanje kako se na problem zagađensoti mina gleda u BiH, gospodin Baltimor kaže:
BALTIMOR: I daljeje to problem za BiH, ali sam sretan što mogu reći da je od 1997. godine ovo moje peto putovanje u BiH. Tada sam odsjeo u Holiday In-u u kojem u jednoj polovici zgrade nije bilo struje niti vode, nakon što padne noć niste mogli vidjeti nikoga na ulicama. Stanje je sada drugačije, učinjen je napredak. Kada je riječ i o područjima koja su zagađena minama stanje je bolje. Broj ljudi koji bivaju povrijeđeni minama je svake godine manji. Međutim, mi znamo da u BiH i dalje postoje velika područja zagađena minama. Na tim područjima ljude je strah hodati, raditi, ne mogu obrađivati polja, baviti se poljoprivredom. Zato smo odlučni pomoći ljudima koji su propatili u ratu, jer su ožiljci i nakon deset godina ostali. Međutim, postignut je vidljiv napredak.
VOA: Gospodin Perry govori i o budućim planovima, o programu pod imenom CHAMPS, odnosno, Djeca protiv mina.
BALTIMOR: Upoznali smo pet učenika iz Sarajeva koji su se družili sa tri učenika iz Sjedinjenjih Država, članova naše delegacije koji su sponozrirali ovaj program sakupljajući novac. Učenici iz BiH su kazali da ne mogu da vjeruju da američka djeca koja ih ne poznaju, prodaju domaće kolačiće, peru automobile, sakupljaju novac, kako bi se njihova zemlja očisitla od mina. U sljedećoj godini dana će oni zajedno raditi na kako bi se još jedan pas doveo u BiH.
