Izaslanik UN-a za pregovore o budućnosti Kosova Marti Ahtisaari je izjavio da visoki predstavnici Srbije i Kosova na razgovorima u Beču, i dalje imaju vrlo udaljena stajališta oko budućeg statusa pokrajine. Gospodin Ahtisari je o tome govorio danas nakon susreta na najvišem nivou izmedju dvije strane, prvog takvoga uopće.On je takodjer kazao da su razgovori pokazali da je Beograd voljan pregovarati o svemu osim o nezavisnosti, dok Priština ne želi ništa osim nezavisnosti. Na sastanku iza zatvorenih vrata našli su se inače srbijanski predsjendik Boris Tadić,i premijer Vojislav Koštunica, sa svojim kolegama, Fatmirom Sejdiju, i Agim Cekuom. Marti Ahtisaari kaže da su ovi razgovori za cilj imali predstavljanje službenih pozicija dviju strana. U saopćenju američke ambasade u Pristini se obje strane pohvaljuju jer su pristale na direktne pregovore, i pozivaju se na nastavak razgovora sve dok se ne postigne kompromis.
O mogućem budućem statusu Kosova svoja mišljenja za Glas Amerike iznijela su dva politička analitičara. Jedna od njih je profesorica političkih nauka na norveškom univerzitetu za znanost i tehnologiju Sabrina Ramet. Gospođa Ramet je, pored ostalog, istakla:
Vrlo je interesantno da kada ljudi iz EU govore o Kosovu, oni smatraju da će Kosovo na kraju biti neovisno.Ono što Tadić i Koštunica govore je suprotno, dok imate i istraživanje javnog mijenja među Srbima koje pokazuje da je povećan broj Srba spreman na razgovore o podjeli, koja na kraju i može biti krajnje izabrano rješenje. To rješenje neće biti idealno ni za Albance, a ni za Srbe , ali može biti nešto sa čime obje strane mogu živjeti .U krajnjem slučaju, za Srbe je uvijek glavno pitanje pristup crkvama i poštovanje prema istorijskim lokacijama. S albanske tačke gledišta, ukoliko se obnove spomenici koji su uništeni, oni mogu turistički privući Srbe, koji će doći u posjetu, platiti hotel i posjetiti crkve. Prilično sam sigurna da će jedan značajan dio Kosova biti neovisan. Kada se to pitanje riješi, mislim da može doći do diskusija koje se tiču dalje federalizacije Srbije. Pri tome mislim na Sandžak i Vojvodinu koje mogu tražiti neku vrstu autonomije. Pozicije ta dva dijela Srbije su vrlo, vrlo različite. U vrijeme rasprava o crnogorskoj neovisnosti, u Sandžaku je bilo lokalnih političara koji su se tome protivili jer je to značilo manje različitosti, a predstavljalo je promjenu i za njih u smislu državnih granica i teritorija. Gdje će to voditi, u situaciji gdje imate najmanje glavne dvije grupe u Sandžaku, je otvoreno pitanje.
Gerald Knaus, analitičar pri Evropskoj inicijativi za stabilnost je , kako je rekao za Glas Amerike, vrlo zabrinut.
Prilično je jasno da se Kosovo kreće u pravcu oosamostaljivanja, dok bi pokretačka snaga Srbije trebala biti u smjeru zaštite manjine na Kosovu . Radi se o tome da se ne daje Srbiji nagrada, jer vi ne kupujete srbijanski pristanak na neovisnost Kosova. To je nemoguće, ali kada se jednom status Kosova riješi, na Srbiju se treba gledati kao na prostor koji ima veliki potencijal, prostor koji uhvatio korak sa Makedonijom i Hrvatskom. Međutim, ne mislim da srbijanska politička elita ima zajednički program kako bi se formirao djelotvoran politički blok. Drugi problem na Kosovu je, kada se riješi pitanje statusa, je ekonomski razvoj. Sa stopom nezaposlenosti kakva je sada, prihodima koji su onakvi kakvi su , ovisnosti od toga koliko tamo troši sada prisutni strani predstavnici i novčane pomoći iz inostranstva, u sljedećih nekoliko godina vrlo je izvjesna velika ekonomska kriza na Kosovu, onda kada se očekivanja brzih promjena nabolje sukobe sa stvarnošću jedne vrlo siromašne pokrajine koja čiji razvoj sada ne teče u pravom smjeru. To će imati određenih posljedica za cijeli region i po Evropsku uniju.
Najvisi kosovski i srbijanski lideri se u Beču sastaju po prvi put od kada je, nakon zračnih udara NATO snaga 1999. godine srbijanska vojska bila prisiljena da se povuče sa Kosova.
