Američka vlada je angažirala veliki broj privatnih kompanija kako bi pomogli vojnicima, obavještajnim službama i policiji da se bore protiv terorizma u Sjedinjenim Državama i širom svijeta. Neki experati kaže da američke vojne operacije ne bi bile uspješne bez pomoći tih kompanija. Medjutim, kritičari kažu da neke od tih privatnih komapnija prave greške i da ih treba bolje nadgledati.
Teroristički napad na Pentagon, i tornjeve Svjetskog trgovinskog centra, odnjeli su oko tri hiljade ljudskih života i pokrenuli hitnu akciju traženja ljudi sa posebnim vještinama potrebnim da nadju i da se bore protiv terorista.
Medjutim, glasnogovornik udruženja privatnih kompanija iz oblasti sigurnosti, Doug Brooks kaže da vladinoj birokraciji treba puno vremena da unajmi ljude, zbog čega su se kreatori politike okrenuli privatnim kompanijama koje su mogle brže odgovoriti na dugu listu hitnih zadataka.
Doug Brooks:
Svaka vojska, čak i američka, ima ograničene izvore, i ako trebate veliki broj specijalista u odredjenoj oblasti, u principu se oni traže u privatnom sektoru.
Bivši šef finansija u Pentagonu, Dov Zakheim kaže da privatne komapnije popunjavaju prazninu koja je nastala smanjivanjem ulaganja u vojsku završetkom hladnog rata.
Dov Zakheim:
Američka vojska ne bi uspjela na bojnom polju bez privatnika.
Ljudi pod ugovorima već decenijama rade za vojsku, ali nikada do sada nije bilo toliko radnika iz privatnog sektora da obavljaju toliko poslova koji su nekada bili rezervirani isključivo za vojnike i policajce.
Ovdje u Sjedinjenim Državama, na primjer, privatne kompanije obavljaju kontrolu putnika na aerodromima.
Više vojnika je na raspolaganju za bojno polje, dok ljudi pod ugovorom obavljaju njihove poslove u vojnim bazama u Americi, i Ministarstvu za unutarnju sigurnost.
Medjutim, vladin revizor poslovnih knjiga kritizira slabu kontrolu upošljavanja privatnika, jer se medju njima nadju i oni sa kriminalnom prošlošću.
Na hiljade ljudi pod ugovorom rade u Iraku, gdje nakon uklanjanja Saadama Husseina, pružaju zaštitu visoko rangiranim američkim zvaničnicima. Privatnici nastavljaju voziti i štititi konovje sa vojnim materijalom, i spremati hranu, kako bi više vojnika ostalo za borbu. Nekoliko stotina njih ubili su pobunjenici u Iraku.
Neki su optuženi za ozbiljne greške, kao što je učešće u mučenju zatvorenika u zatvoru Abu Ghraib.
Kritičari, kao Mila Rosenthal iz Amnesty Internationala kaže da Abu Ghraib pokazuje da nema dovoljne provjere prilikom angažiranja civila, da se dovoljno ne nadgledaju i da nema dovoljno zakonske kontrole njihovih aktivnosti.
Mila Rosenthal:
Nikome od civila nije sudjeno za zloupotrebe, mada postoje izvještaji u medijima i armijskim izvještajima o civilima koji rade za vojsku da su bili umješani u mučenja, sexsualna zlostavljanja i druge nezakonitosti nad zatočenim, što je dovodilo i do smrtnih slučajeva.
Iz Ministarstva pravde kažu da im je predato 19 slučajeva navodnih zloupotreba od strane civila. Zvaničnik ministarstva kaže da dva nisu za sud, dok se drugi pregledaju.
U medjuvremenu, traju rasprave o reformiranju načina na koji se privatne kompanije angažiraju u obavljanju sigurnosnih poslova. Neki sugeriraju uvodjenje dozvola za takav rad, veće nadmetanje za dobijanje posla i stvaranje organizacije koja će nadgledati njivo rad, pa i to da se upošljavju samo oni koji će poštivati standarde humanosti u svom radu.
Iz privatnih kompanija kažu da će pozdraviti jasnije pravne propise i više kontrole njihovog rada.
