Komentirajući mogući uticaj smrti Slobodana Miloševića na tužbu BiH protiv Srbije i Crne Gore na Medjunarodnom sudu pravde, profesor Zdravko Grebo, je našem dopisniku u Sarajevu Adnanu Rondiću, za Glas Amerike rekao:
Z. GREBO: Smrt Slobodana Miloševića , a to bi morao biti vrlo precizan stav, ne dovodi u pitanje sve što je do sada dokazano na sudu u Hagu, sudu za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije. Mislim da je Florence Hartmann izjavila da je do sada potrošeno nekih 500 dana, uz sve pauze zbog bolesti Slobodana Miloševića, ali je dokazni materijal ogroman, i on neće nestati.
Naravno, a većina bi ljudi bila sretna, da smo, a do kraja suđenja bilo je ostalo deset dana, dobili konačnu presudu. Međutim, desilo se to što se desilo. Mislim da u smislu dokazivanja i izvođenja dokaza, svjedočenja, stvar ne može nestati. S druge strane, drugi aspekt odgovora jeste da se na Sudu za ratne zločine, sudi za individualnu odgovornost. Na tom sudu mi već imamo presude za genocid, u slučaju Krstić i Tadić.
Slobodan Milošević jeste bio optužen za genocid i uzgred, čitav niz drugih djela. Prema tome, njegova individualna odgovornost, koja je stopirana njegovom smrću, ne skida sa dnevnog reda čitavu temu. Treća stvar, koja se, također, negdje iza brda valja, jeste da se njegovom smrću, odgovornost za sve nevjerovatno ružno što se desilo na ovim prostorima, jednostavno prebacuje na njegova pleća i niko više nije kriv.
Međunarodni sud pravde sudi sporove između država. Individualna krivična odgovornost jedne države za zločine počinjene prema drugoj državi, druga je stvar. Čak i nijansa, u kojoj ćete reći: Režim Slobodana Miloševića ne oslobađa tu državu za ono što jesu zločini počinjeni u ime te države, protiv ove države koja se zove BiH. Prema tome, moja iskrena nada jeste da ono što sam sad izgovorio, da bude argument kod sudija koji sačinjavaju sudbeno tijelo najvišeg pravosudnog organa na svijetu, koji drže i do svog ugleda, jer ostaju u istoriji, da presude na ovaj način.
Ono čega se ja bojim, smijem li ovo izgovoriti, jeste da zbog različitih zamešatejstava, pragmatičnog pristupa svemu tome što se odvija pred Međunarodnim sudom pravde, se cijela stvar pokušava usporavati, na apsolutno marginalnim, proceduralnim stvarima, koje su već dva puta, jednom meritorno, drugi put kolateralno, presuđene, da se pokuša izbjeći nenadležnošću suda, pozivanjem da glavnog svjedoka nema i da bi najbolje bilo oprati ruke od cijele stvari. Ja se iskreno nadam da se to neće desiti. Prema tome, da odgovorim sasvim direktno, a ponovo dvosmisleno: Smrt Slobodana Miloševića, može imati uticaja na rad Međunarodnog suda pravde, ali sa druge strane nema nikakve veze ako se radi na utvrđivanju istine i pravde, a zbog čega je BiH, davne 1993 i pokrenula cijeli ovaj spor.
