Martin Sletzinger, direktor Odjela za proučavanje Jugoistočne Evrope u Woodrow Wilson Centru u Washingtonu, koji je nedavno bio i medijator razgovora o BiH deset godina nakon Daytona, za Glas Amerike je govorio o BiH i njenim perspektivama u okviru posljednjih dogadjanja, uključujući i dogovor političkih partija u Washingtonu o početku promjena Daytonskog ustava BiH. U intervjuu datom Mireli Burk, na početku gospodin Sletzinger iznosi svoje gledanje na zbivanja posljednjih mjeseci u vezi sadašnjosti i budućnosti BiH.
M. SLETZINGER: Moji su utisci uglavnom pozitivni, jer se posljednjih godina moglo vidjeti kako jača, ako ne vlast, ono barem uticaj Sarajeva, i uz pomoć Visokog predstavnika, odnosno nekih njegovih ne uvijek rado dočekanih pritisaka – Republika Srpska se saglasila sa nekim ranije odbijanim reformama, poput policijske...
Vidimo da i medjunarodna zajednica uočava taj napredak, tako da će se uloga Visokog predstavnika možda sasvim izgubiti u budućnosti.
Iduće godine će biti i nekih razgovora o ustavnim promjenama, premda ja ne očekujem suviše u tom smislu, jer to sve treba raditi polako i u fazama, to treba uraditi u sasvim stabilnoj zemlji i oko ustavnih promjena treba da se saglase svi a ne samo strane koje o tome budu pregovarale. Dakle, za Republiku Srpsku to znači saglašavanje sa gašenjem političkih i pravnih odgovornosti, sto će se odvijati veoma postepeno, ali vjerujem da će na kraju ipak do toga doći.
Vjerovatno neće doći do nestajanja Republike Srpske, same po sebi, ali će doći do smanjivanja njenih elemenata vlasti i moći, i mislim da je to proces koji je već u toku...
Dakle, BiH još nije ono što je novi Visoki predstavnik označio kao «normalna zemlja». Ali, šta je uopšte normalna zemlja, je li to, recimo, Makedonija, Bugarska ili su to Sjedinjene Države u ovom času. U svakom slučaju, etnički podijeljena zemlja, deset godina nakon trostranog gradjanskog rata , teško može da bude normalna zemlja, i dugo će biti pomalo nestabilna i trebaće joj neki savjet izvana. Osim toga, pogledajte primjere Švajcarske ili Belgije. To su etnički podijeljene, ali i stabilne, održive zemlje. Medjutim, kod njih centralna vlast nikad nije bila prejaka.
VOA: Sta mislite koliko su veliki teret još neriješena pitanja kažnjavanja ratnih zločinaca, ne samo za Bosnu, nego I za Srbiju?
M. SLETZINGER: Taj teret ne bi trebao biti na Bosni, trebao bi biti na Srbiji, i bez namjere da sa Srbije skidam odgovornost, dobrim dijelom se tu radi o nemogućnosti da se ti ljudi uhvate, i u isto vrijeme, osigura sigurnost za političare koji bi bili odgovorni za ta hapšenja. Ne mislim da tamo još uvijek postoji civilna kontrola nad vojskom i paravojnim strukturama. A što se Bosne tiče, ona nikako ne bi smjela biti kažnjena zbog toga. To je besmisleno i ja sam to uvijek tvrdio.
