Protekla godina je, iz Haškog ugla, donijela više nego što su skeptici predvidjali, ali manje nego što su bila očekivanja. Njen sami početka su obilježili transferi optuženih u Tribunal, najčešće ubijedjenih da će njihova dobrovoljna predaja biti najbolji odgovor na optužbe haških tužitelja.
U 2005. godinu se ušlo sa 16 optuženih koji su se nalazili na slobodi, a godina se zaključuje sa "tek" šestoricom koji su još uvijek radije u bjekstvu nego pred haškim sudijama. Na vrhu liste bjegunaca još uvijek ostaju nekadašnji politički i vojni lideri bosanskih Srba, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
Medjutim, da je pravda dostižna, dokazala je nedavno zajednička akcija hrvatske i španske policije, koja je rezultirala konačnim pojavljivanjem pred sudom nekadašnjeg hrvatskog generala, Ante Gotovine, optuženog za zločine nad hrvatskim Srbima.
Deseta godišnjica srebreničkog genocida protekla je uz činjenicu da se Karadžić i Mladić, ključna imena srebreničke optužnice, i pored obećane pune akcije Beograda i Banja Luke, još uvijek nisu našli iza rešetaka. To je glavna tužiteljica Haškog suda, Carla del Ponte, ocijenila "sramotnim" i upitala se kako medunarodni predstavnici mogu sudjelovati u obilježavanju 10. godišnjice genocida u Srebrenici, kad su se pokazali nesposobnim da Karadžića i Mladića privedu pravdi? Ona je tada odbila sudjelovanje na bilo kakvoj sličnoj komemoraciji sve dok se ta dvojica ne uhvate i prebace u Hag.
Del Ponte je godinu koja izmiče započela i zaključila istom temom- privodjenjem Karadžića i Mladića pravdi u Hagu - od januarskog usaglašavanja sa vlastima u Sarajevu i Beogradu, Visokim predstavnikom u BiH, medjunarodnim snagama u zemlji i zvaničnim Briselom, do decembarskog izvještaja Vijeću sigurnosti UN, u kojem je imala pregršt kritika na saradnju Beograda, kao i "igru mačke i miša" kakvu vodi medjunarodna zajednica sa Karadžićem i Mladićem. Krajnje je vrijeme, poručila je Del Ponte, "da mačke prestanu da trpe ismijavanje miševa".
Na desetu godišnjicu genocida, rodbina srebreničkih žrtava je pokrenula prve korake pred sudom u Hagu da na optuženičku klupu dovede holandsku državu zbog uloge u masakru skoro 8 hiljada Bošnjaka jula 1995. godine, dok je Joris Voorhoeve, koji je tada bio holandski ministar odrane, izjavio da je pogriješio što nije dao ostavku "onog dana kada su srpske snage ušle u srebreničku eklavu".
Medjutim, najširu pozornost javnosti je pobudio snimak egzekucije šestorice srebreničkih mladića, jula 1995. godine, od strane paramilitaraca "Škorpiona" koji su djelovali u sastavu snaga MUP-a Srbije. Bio je to jedan od najočitijih
dokaza prezentiranih optuženom Miloševiću i cijelom svijetu da je Srbija imala aktivnu ulogu u srebreničkoj tragediji. Uslijedili su protesti svjetske javnosti, nakon kojih je uhapšeno nekoliko pripadnika "Škorpiona".
Nedugo potom, sud je donio odluku o spajanju nekoliko optužnica za srebreničke zločine u jednu jedinstvenu, kako bi se dobilo na efikasnosti rada Suda i na vremenu.
Na izmaku godine je objavljena i optužnica protiv nekadašnjeg zapovjednika Armije BiH, Rasima Delića, koji se tereti za zločine koje su činili mudžahedini u sastavu jedinica Armije, dok je njegov nekadašnji podredjeni, Sefer Halilović, oslobodjen optužbi za zločine počinjene nad bosanskim Hrvatima sela Grabovica i Uzdol.
Kraj godine obilježila je zajednička akcija hrvatske i španske policije, nakon koje se nekadašnji general hrvatske vojske, Ante Gootovina, našao pred haškim sudijama u prilici da odgovara na optužbe za zločine počinjene nad hrvatskim Srbima.
Obilježila su je i neispunjena obećanja Beograda da će do 15. decembra biti opipljivih rezultata potrage za Mladićem. Rok je prošao, a nekadašnji zapovjednik snaga bosanskih Srba, koji je doskora uživao zvaničnu zaštitu srpske vojske, nije predat Hagu.
U Tribunalu ipak najavljuju da se rad Suda neće okončati dok se na optuženičkoj klupi ne nadje preostalih šest bjegunaca, medju kojima Karadžić i Mladić imaju najveću "težinu" i staž bijega od medjunarodne pravde.
