Danas je u centru Woodrow Wilson ovdje u Washigntonu održana cjelodnevna konferencija pod naslovom Deseta godišnjica Dejtona: razmišljanja o postkonfliktnoj izgradnji države. Među govornicima su bila neka od istaknutih imena, poznavalaca balkanskih prilika: među njima ambasador Lawrence Butler, zamjenik visokog predstavnika, John Lampe s univerziteta Maryland, Gerard Toal, s virdžinijskog politehničkog fakulteta, te gosti iz BiH, Haris Silajdžić i Dragan Mikerević. Konferenciju pratila Amra Alirejsović.
Jedna ključna riječ kada govorimo o BiH je Evropa--ona tu ima ključni angažman, a visoki predstavnik jeste i biće Evropljanin, naglasio je na početku svog izlaganja, zamjenik visokog predstavnika Lawrence Butler. On je rekao da BiH danas, 10 godina nakon Dejtona, ima jednu od najbrže rastućih ekonomija i da se za postizanje mira, koliko god da je bilo nesavršeno, može reći da je uspjelo. Visoki predstavnik danas upravlja veoma decentraliziranom državom, rekao je ambasador Butler i naglasio da je naredna faza, post-dejtonska faza, mnogo teža, a to je integracija u Evropu. On je dodao da je BiH postigla značajan napredak u mnogim poljima, izdvojivši reforme carinskog sistema i porez na dodatnu vrijednost koji treba da stupi na snagu, zatim inflacija za koju kaže da je najniža na Balkanu. Među stvarima koje tek treba riješiti je pitanje siromaštva koje je rašireno, a investiranja nisu dovoljna, naglasio je ambasador Butler. Postoji momenat kod svake međunarodne uključenosti kada ona postaje kontra-produktivna, i mislim da smo u Bosni došli do tog momenta, riječi su Lawrenca Butlera. On navodi da već početkom 2006 OHR planira smanjiti svoju angažiranost. Bosni je potreban angažman međunarodne zajednice, ali transformiran, koji se mora ostvariti na nivou partnerstva i suradnje s lokalnim vlastima, i mi moramo čuti njihov glas, kaže ambasador Butler. On također naglašava da događaji izvan granica BiH neće i ne bi trebali imati utjecaja na Bosnu, naročito u pogledu kosovskog pitanja.
Na pitanje da li je Dejton ispunio svoj cilj, Derek Chollet, iz centra za strateške i međunarodne studije odgovara potvrdno: zaustavio je rat, izbjeglice su se počele vraćati i američki vojnici tamo ne ginu. ; danas ,10 godina poslije,identitet Bosne je i dalje neriješen, gdje se institucije preklapaju na državnom i entitetskom nivou. Njegovo mišljenje je da je najveća greška Dejtona bilo dozvoljavanje postojanja tri vojske. On kaže da je Dejton bio maksimalistički sporazum i da je prioritet dat provedbi vojnog aspekta. No, obnovljena američka aktivnost u pogledu Bosne i započinjanje pregovora o Kosovu su indikacije da je vrijeme da se okrene novi list kada govorimo o tom regionu, kaže gospodin Chollet.
Gerard Toal, s virdžinijskog politehničkog univerziteta, kaže da je Bosna zahtijevala mnogo rigorozniji odgovor međunarodne zajednice. Dejton je klasičan primjer negativnog mira, gdje je pragmatizam stavljen iznad principa, kaže on. Dejton je također pun kontradikcija, kao što je davanje većih ovalsti entitetima, a slabljenje države. Implementacija Dejtona je samo nastavak rata, ad hoc improvizirana izgradnja države, kaže Gerard Toal. On međutim naglašava da je jedan od većih uspjeha povratak izbjeglica -- preko milion izbjeglica koje su se vratile je ogroman uspjeh, a od toga su 452 hiljade povratak manjina. Entiteti onemogućavaju funkcionalne državne institucije, i ironično, Bosanski Srbi su ti koji sada najviše brane Dejton, kaže Gerard Toal.
Profesor John Lampe s univerziteta Maryland je naglasio napredak kojeg je BiH postigla u posljednjih 5 godina, kao što je usvajanje jedinstvene valute, reforma poreskog sistema, otvaranje banaka i stranih investiranja. Dejton je postavio temelje za pristupanje Evropskoj uniji, ali samo ukoliko se na entitete gleda kao na dio jedinstvene države, kaže gospodin Lampe i naglašava da je sada na predstavnicima BiH, a ovog puta ne međunarodne zajednice, da osiguraju ulazak BiH u Evropsku uniju.
Među panelistima su bili i Henry Clark, bivši američki ambasador i supervizor za Brčko, te Sumatra Bose, profesor na londonskom univerzitetu ekonomije, koji je rekao da Bosnu ne vidi kao ništa drugo nego kao federalističku državu s multinacionalnim konceptom. U tome nema ništa loše, sve dok funkcionira, kaže gospodin Bose. U tom svjetlu, Robert Hayden s univerziteta u Pittsburgu predlaže da bi zemlje-modeli za Bosnu trebali biti Kanada, Belgija ili Švajcarska.
