Od 1992. godine kada je usvojen sporazum u Maastrichtu, Evropska Unija nastoji izgraditi jedinstvenu spoljnu politiku i politiku unutarnje sigurnosti članica. Neki zu zbog toga zabrinuti jer misle da bi takvi napori mogli naškoditi transatlantkoj suradnji i oslabiti postojeću strukturu NATO-saveza i njegove sposobnosti.
Oni koji kritikuju takva nastojanja EU kažu da bi jedinstvena spoljna i bezbjedonosna politka EU mogla ograničiti nacinalni suverenit članica i mogućnosti Sjedinjenih Država da surađuju pjedinačno sa različitim evropskim saveznicima.
Više analitičara i stručnjaka o svemu ovome nedavno je razgovaralo ovdje u Washingtonu, u okviru skupa koji je organizirala fondacija Heritage.
Izvještaj pripremio novinar Glasa Amerike Jaroslav Anders.
Bivši pomoćnik američkog ministra odbrane, Ian Brzezinski ocijenio je da Atlantska zajednica prolazi kroz duboke promjene koje mogu voditi mnogim nerazumijevanjima i podjelama. Unatoč tome, u godinama poslije terorističkih napada od 11. septembra svjedoci smo nesvakidašnje suradnje i ostvarenja sjeverno-atlanskog saveza - rekao je gospodin Brzezinski i istakao da su zemlje članice NATO saveza vrlo aktivne u Afganistanu, da je većina evropskih zemalja dala značajan doprinos kampanji u Iraku i u Pakistanu na pružanju pomoći. Tu su i operacije na Kosovu, u regionu Darfura..., a NATO je osigurao i značajnu pomoć žrtvama uragana Katrina.
Samostalna evropska odbrambena politika mogla bi minirati takvu saradnju i po njegovom mišljenju nove evropske vojne snage nepotrebno bi se duplicirale sa mnogim NATO programima i institucijama.
Ian Brzezinski, bivši pomoćnik američkog ministra odbrane:
”Takve udvojene institucije nisu samo nepotrebne, nego bi one dijelile i mogle bi potencijalno biti opasne u svijetu u kojem se stvari događaju mnogo brže i često uz veliku dozu opasnosti. Cijena nepravovremenog djelovanja zbog postizanja među-institucionalne suglasnosti mogla bi biti znatno veća i teža nego ranije. Mi nemamo mnogo vremena i luksuza za konsenzus u svijetu koji se sve brže mijenja.“
Sa pogledima gospodina Brzezinskog slaže se i Katherine Gorka sa Instituta za demokracije u traziciji iz Budimpešti i dodaje da je takmičenje sa Sjedinjenim Državama prikrivena težnja evropske odbrambene inicijative.
Katherine Gorka, Institut za demokraciji u tranziciji, Budimpešta:
”Nije upitno da Evropa već dugo vremena treba biti efikasniji činilac u obrambenoj areni. Ali, razvijanje većih obrambenih sposobnosti nije u samo funkciji jačanja partnerstva sa Sjedinjenim državama već - po meni - težnja i da se djeluje kao kontrateža američkoj politici u slučajevima kada se Evropljani ne slažu sa tom politikom, kao što je to bio slučaj sa Irakom ili održavanjem embarga na prodaju oružja Kini.“
John Hulsman, analitičar fondacije Heritage misli da Evropljani nikada neće postići puno jedistvo o međunarodnim pitanjima i pitanjima iz oblasti sigurnosti. Po njegovoj ocjeni Sjedinjene države se moraju fokusirati na održavanje savezništva sa Evropljanima surađujući i sa Evropskom unijom u cjelini i sa pojedinačnim evropskim državama.
John Hulsman, Fondacija Heritage, Washington D.C.:
”Do Evropljana je da odluče kada će i kako će zajednički djelovati. I Sjedinjene države će surađivati. U mnogim momentima kada ne bude tog zajedništva, ne bi nas trebalo kriviti za pojedinačnu među-državnu saradnju.“
Po ocjeni gospodina Hulsmana Evropa je još uvijek najefikasniji i najsigurniji američki saveznik. On sugerira da Sjedinjene Države posvete više pažnje Istoku Evrope. Taj region bi, uz Britaniju, mogao biti osnova novih koalicije predvođene Amerikancima.
