Na liniji starta, u pustinji Nevade, su se poredali u ranu zoru pred početak istorijske utrke.
Istorijske jer ova vozila su roboti, nema vozača, nema daljinskog upravljanja. 23 automobila se nadmeću za nagradu od 2 miliona dolara koju nudi Pentagon. Medju liderima je vozilo Stanley sa Univerziteta Stanford, prepravljeni folkswagen buba.
Vozila roboti trebaju preći 211 kilometara po teškom terenu, kroz oštre zavoje, preko željezničkih šina, praveći oštre krugove na pustinjskom pjesku. Većina vozila koriste lasere, radar, satelitsko navodjenje i video kamere kako bi vidjeli kuda idu. I kretanje je ponekad jako sporo, nije to utrka u brzini.
Mike Montemerlo, Tim Univerziteta Stanford: Mislimo da je ključ pobjede dobar software.
Sa kompjuterske entuzijste, ali ima ozbiljan cilj. Ministarstvo odbrane se nada da razvije autonomno vozilo koje će operirati u opasnom okruženju, kao što je ratna zona. I jednog dana u budućnosti, možda ćemo se svi voziti u automobilima bez vozača.
Sabastian Thrun, Tim Univerziteta Stanford:
Ja predvidjam još za mog životnog vijeka da ću se voziti u automobilu u kojeg ću imati veće povjerenje nego u samog sebe kao vozača.
Samo pet robota su prešli cijelu stazu od 211 kilometara. Jedan po jedan su ostajali u prašini, ili na preprekama. Konačno, nakon nešto više od 7 sati, Stanley je stigao na cilj.
Stanford je pobjedio, ali svaki tim koji je prešao liniju cilja je ušao u istoriju.
Sebastian Thurn:
Pomislite godinu unaprijed, gdje možemo biti sljedeće godine, za dvije godine, za tri. San o automobilima bez vozača postaje realnost.
I vrijeme kada će vaše vozilo biti i vaš vozač je već iza okuke.
