Linkovi

Ljepe ptice - knjiga Scotta Simona iz opsjednutog Sarajeva


Mnogo puta nagrađivani novinar američke neovisne javne radio mreže NPR koju sluša 26 miliona Amerikanaca, Scott Simon, tokom rata u BiH je izvještavao iz Sarajeva. Deset godina kasnije svjetlo dana je ugledala njegova novela pod imenom Lijepe ptice. Gospodin Simon za Glas Amerike objašnjava o čemu se radi u ovoj njegovoj knjizi.

Knjiga se bavi sudbinom dvije tinejdžerke tokom opsade Sarajeva koje su dio istog košarkaškog tima u trećoj gimnaziji. Amela je plava djevojka, Srpkinja, a Irena je tamnokosa, iz mješanog braka, njen otac je Srbin, a baka Jevrejka, a ona se sama identificira kao Bošnjakinja. I priča je o onome šta im rat čini, kako završavaju na suprotnim krajevima grada, i šta se dešava s njihovim životima i životima njihovih obitelji. Ujedinjujući lik knjige je međutim jedna lijepa ptica, koju sam čuo kada sam izvještavao o opsadi Sarajeva. Jedna porodica koja je istjerana s Grbavice je ponijela sa sobom svoju pticu i živjela je ujednom podrumu zgrade u centru grada. Ptica nije htjela da jede. Članovi porodice su sačekali da se snajperska vatra umiri, popeli su se na vrh 17-srpatne zgrade kako bi pustili pticu u nadi da će odletjeti na drugu stranu rijeke gdje će je naći neka srpska porodica i pobrinuti se za nju. U stvarnom životu nikada nisam saznao šta se desilo toj ptici, ali se sjećam da se to desilo upravo nakon što je Radovan Karađić izjavio da su njihove snage i tenkovi okružili Sarajevo - da ni ptica ne može proći. Jedno zadovoljstvo u pisanju romana je da sam mogao učiniti da ptica doista pređe na drugu stranu grada gdje se nalazi druga porodica, i gdje dvije porodice na taj način ostvaruju kontakt, kaže gospodin Simon.

VOA: U knjizi Irena postaje snajperista na strani armije BiH, a Amelina obitelj pronalazi pticu i želi je vratiti.

VOA: Oni tada moraju varati UN-ove avione koji slijeću, i francuske vojnike koji patroliraju aerodromom. Njih dvije se u nekoliko prilika sastaju i pričaju o tome na koji način rat utječe na njih i na samom kraju dijele avanturu, kaže gospodin Simon ne otkrivajući sve detalje zapleta.

S. SIMON: Humor je bio jedan od značajnih elemenata koje su dijelili. Jedna od stvari zbog kojih sam se zaljubio u Sarajevo je smisao za humor ljudi koji su preživljavali najgoru opsadu. Za mene je to bio osjećaj uzvišenja. I bez obzira koliko su strane bile podjeljene tokom sukoba, dijelile su isti humor. Muslimani u BiH nisu isti kao oni u Saudijskoj Arabiji, niti Kuvajtu, a Srbi nisu isti kao oni u Beogradu--oni su svi dio istog uspješno izmiješanog etničkog društva koje je zajedno živjelo 5 stoljeća. Nadam da će ih upravo to držati zajedno u budućnosti, naglašava gospodin Simon.

VOA: Upitali smo ga kako mu se Sarajevo čini sada, tokom nedavne posjete tom gradu.

S. SIMON: Volim kada sam tamo. Manje je nego prije rata, i linije su vidljivije. Primijetio sam načine na koje su stavovi ojačali--Srbi vjeruju da su pod stalnom sumnjom zbog onoga što se desilo tokom rata, a Bošnjaci kažu da im je svijet okrenuo leđa i da ih tretira kao muslimane outsajdere koji su dolazili iz druge vrste društva. S druge strane, ljudi se ipak slažu jedni s drugim i odbojnost postoji samo na verbalnoj strani. Bosna ni na koji način nije postala islamska republika, već je i dalje simbol raznolikosti i kulture, što smatram veoma impresivnim. I to je ono što govorim Amerikancima--mislim da trebamo odati počast stanovnicima Sarajeva s početka 90-tih godina, jer su, kada im je svijet okrenuo leđa, odlučili zavrnuti rukave i preživjeti. Odbili su podijeliti svoje društvo duž etničkih linija. Kako sam napisao i u knjizi, njihov cilj je bio hrabar, vrijedan i opravdan. Mi u civiliziranom svijetu trebamo odati počast Sarajlijama jer su se odbili predati, kaže Scott Simon.

XS
SM
MD
LG