Lideri 170 zemalja okupiće se sredinom septembra u New Yorku na godišnjem zasijedanju Generalne Skupštine UN. Reforma Vijeća Sigurnosti, o čemu se raspravlja već desetak godina, biće jedna od prioritetnih tema ovogodišnjeg zasijedanja. Kako kaže generalni sekretar Svjetske Organizacije Kofi Annan, čak i ako reforma Vijeća ne bude dogovorena na septembarskom summitu, zemlje članice bi trebalo da održe zamah kojeg će to pitanje dobiti sada - kako bi ga razriješile do kraja godine. Medjutim, u nekim novijim medijskim izvještajima, navodi se da sada Sjedinjene Države i Kina zajedno nastoje da onemoguće bilo koji od predloženih planova reforme Vijeća Sigurnosti UN.
Snaženje Ujedinjenih Naroda biće glavna tačka dnevnog reda septembarskog summita. Ključna ideja o tome kako osnažiti UN jeste proširenje Vijeća Sigurnosti sa 15 na najmanje 24 članice. Nekoliko varijanti tog proširenja je predloženo za razmatranje.
Uspostavljeno nakon Drugog Svjetskog rata, Vijeće Sigurnosti sve do sada ima pet stalnih članica, od kojih svaka ima pravo veta - to su Sjedinjene Države, Britanija, Francuska, Kina i Rusija. Deset ostalih članica bira, svake dvije godine, Generalna Skupština UN. Afrički, Latinoamerički i Zapadnoevropski blok biraju svaki po dvije članice. Arapski, Azijski i Istočnoevropski blok daju po jednog predstavnika. Kao posljednji, deseti, član bira se naizmjenično neka od azijskih ili afričkih zemalja. Gotovo jednodušan stav medju zemljama članicama je da veličina i sastav Vijeća Sigurnosti treba da doživi promjene.
Steven Dimoff, podpredsjednik Asocijacije UN za Sjedinjene Države, objašnjava zašto:
”Vijeću Sigurnosti je neophodno reformiranje, jer ono, u očima mnogih zemalja - odražava stanje sa kraja Drugog Svjetskog rata.“
Joshua Muravchik, analitičar iz konzervativnog vašingtonskog instituta American Enterprise, slaže se s tim.
”U pitanju je kako da se riješi anahronizam - po kojem su zemlje poražene u tom ratu i zemlje trećeg svijeta izostavljene iz originalne postavke.“
Postoji, dakle, nekoliko prijedloga o reformi Vijeća Sigurnosti. Ali, nema konsenzusa oko toga koji bi od tih planova trebao biti primijenjen. Potrebna je dvotrećinska većina u Generalnoj Skupštini da bi za primjenu bio izabran neki od njih. Uprkos tome što ni jedan od prijedloga, čini se, nema previše podrške, odredjeni broj zemalja lobira da bi dobile jedno od potencijalnih novih mjesta u Vijeću Sigurnosti. Medju njima su Brazil, Indija, Japan i Njemačka, kao i nekoliko afričkih zemalja. Jedan od ciljeva, oko čega se svi slažu, jeste učiniti Vijeće efikasnijim tijelom. Joshua Muravchik, medjutim, ne vjeruje da će se to desiti.
”Ono što iznenadjuje i uznemirava jeste to što ni jedna od predloženih reformi ne odgovara na pitanje kako da se postigne da Vijeće Sigurnosti funkcionira bolje. Svi ti prijedlozi su na principu - ja želim svoje parče kolača, i Njemačka i Japan i neke druge zemlje. Ljudi bi da dijele kolač, a niko se ne pita kako da ispečemo bolji kolač.“
Steven Dimoff smatra, medjutim, da bi proširenje Vijeća Sigurnosti njegovim akcijama dalo više kredibiliteta.
”Mislim, u očima mnogih zemalja, to bi odluke Vijeća učinilo legitimnijim - i to bi trebao biti rezultat proširenja koje će više odražavati svijet i više uključivati sve regione. Odluke Vijeća Sigurnosti dobiće na težini, biće legitimnije i biće, mislim, i više spremnosti za povinovanjem tim odlukama.“
Gospodin Dimoff takodje dodaje da misli da su tačni izvještaji koji navode da Amerika i Kina, u tajnosti, zajedno rade protiv bilo kakvih planova proširenja Vijeća Sigurnosti. Jedan od razloga za to je, kako smatra, i činjenica da nema konsenzusa o generalnoj reformi rada Vijeća.
”I Amerika i Kina, kao i druge zemlje žele da izbjegnu direktnu javnu konfrontaciju oko proširenja Vijeća Sigurnosti.“
Veliko je pitanje, zaključuje gospodin Dimoff, hoće li do proširenja uopšte doći u skorije vrijeme i to ne samo zbog opiranja Kine i Amerike, nego i zbog toga što ni jedan predloženi plan nije u stanju da dobije potrebnu dvo-trećinsku većinu.
