Danas se obilježava šezdeseta godišnjica kapitulacije Japana, odnosno zvanično okončanje Drugog Svjetskog rata. Kapitulacijom Japana je okončano krvoproliće, dok su u Sjedinjenim Državama tokom tri godine rata, Japanci i njihovi potomci bili zatočeni u logorima. Od 120 hiljada ljudi koji su bili natjerani da žive u logorima, osam hiljada ih je živjelo u kampu po imenu Topaz, u okolini mjesta Delta, savezna američka država Utah. U ovom pustinjskom regionu se još uvijek mogu vidjeti ostaci tog sabirnog logora. Kako izvještava Deborah Block, ljudi koji su bili poslani u ovaj kamp, osjetili su šta znači platiti cijenu koju nose predrasude.
Više od šezdeset godina , ostaci ovog kampa stoje kao testament nasilnog utamničenja Japanaca tokom Drugog svjetskog rata.
Grace Oshira je u kampu živjela kao tinejdžer.
”Smiješno je, jer kada smo došli u Topaz, tamo su nas dočekali izviđači sa velikom zastavom, tu su bili i bubnjari u čast dobrodošlice. Na natpisu je pisalo: Dobordošli u Topaz, pustinjski dragulj.“
Sedmog decembra 1941. godine je japanska vlada napala američku bazu Pearl Harbour na Havajima. Japanci koji su živjeli u Sjedinjenim Državama su počeli bivati smatrani rizičnim po sigurnost zemlje. Dva mjeseca kasnije je američka vlada izdala naredbu da se Japanci koji su živjeli na zapadnoj obali Amerike, zastvore u sabirne centre . Od njih su dvije trećine bili američki državljani, uključujući Grace.
”Mi nismo ni znali hoćemo li moći ostati u ovoj zemlji.“
Dat im je rok od samo dvije sedmice kako bi prodali sve što su imali. Bili su u mogućnosti sa sobom ponijeti samo ono što su mogli. Grace je u Topaz došla sa pomajkom i bakom. Njen otac je poslan u drugi kamp, dok mu vlasti nisu dozvolile da se poveže sa porodicom godinu dana kasnije. Grace i njen otac su pisali jedno drugome čitavo vrijeme dok su bili razdvojeni. Vlasti su cenzurirali pisma u logorima.
”Ustanovila sam da je dio mog pisma bio odrezan.I ne sjećam se šta sam u tom dijelu napisala da bi ga oni cenzurisali.“
Usprkos poteškoćama, Japanci su Topaz pretvorili u uspješnu zajednicu. Organizirali su sportske i muzičke događaje, zabave, imali crkvene grupe i pohađali školu. Premda su postojali tornjevi za osmatranje, često su i administratori i stanovnici Topaza ignorirali bodljikavu žicu. Grace se sjeća da je izlazila van logora i da joj je čak bilo dozvoljeno da ide u šoping u obližnji grad.
”Prema nama se nisu odnosili nepošteno, ni brutalno. Smještaj je bio grozan, ali su ljudi bili dobri.“
Jane Beckwith, nastavnica iz mjesta Delta želi očuvati ovo mjesto, pa je barake pretvorila u muzej.
”Mi smo demokratska zemlja, a opet smo zatvorili 120 hiljada ljudi koji nisu pokazali nikakvu nelojalnost prema ovoj zemlji. To se ne bi trebalo raditi u demokraciji.“
Jane-in otac je za vrijeme Drugog Svjetskog rata izdavao lokalne novine i u njima objavljivao fotografije učenika, Japanaca iz kampa, za školski dnevnik na kraju godine.
Topaz je zatvoren na kraju Drugog svjetskog rata. Više od 40 godina kasnije, američka vlada je objavila izvinjenje ljudima koji su bili držani u takozvanim preseljeničkim kampovima i isplatila kompenzaciju od po 20 hiljada dolara svakoj osobi koja je još bila živa u to vrijeme.
