Da li je porast vjerskog radikalizma uzrok ili posljedica poteza medjunarodne zajednice, pitanje je na koje se iznova i stalno mora odgovarati i na koje se, vjerovatno, i ne može odgovoriti jednom, konačno i isključivo. Takvo pitanje otvoreno je još jednom tekstom pod naslovom Bosna i Terorizam, objavljenom ove sedmice u baltimorskom dnevnom listu Baltimore Sun.
Iako udaljeni 10 godina i hiljadu milja, nedavni teroristički napadi na London i masakr u Srebrenici - u bliskoj su vezi, tvrdi autorica teksta, Zeyno Baran, direktorica Medjunarodnog programa za sigurnost pri Nixonovom Centru ovdje u Washingtonu:
- Rat u Bosni, posebno embargo na oružje koji je bio nametnut muslimanskoj populaciji u vrijeme dok su ih Srbi masakrirali, doveo je, kaže gospodja Baran, do preokreta u svijesti muslimana na globalnom nivou. Indiferentnost Zapada prema masovnom ubijanju njihovih istovjernika u Bosni, muslimani širom svijeta su osjetili kao ogromnu nepravdu.
Autorica, zatim, zaključuje da je zbog toga Bosna ustvari postala vratima za ulazak ideologije džihada u Evropu, kao i ulazak onih koji su bili voljni da se bore za tu ideologiju. Muslimani su tada počeli da vjeruju da su Britanija i Sjedinjene Države neprijatelji islama, kaže gospodja Baran, podsjećajući na jedan govor Osame bin Ladena iz 2001. godine u kojem on, citiramo, za stravu bosanskog rata krivi upravo Britance, koji su stavili embargo na oružje u Bosni, što je dovelo do pogibije 2 miliona muslimana, završen citat.
U nastavku teksta, Bosna više nije spomenuta, nego se govori o tome kako je neophodno da oni koji kreiraju politiku, sa obje strane Atlantika - ali, po autoru teksta, više na evropskoj strani - preispitaju savjest i pokušaju da nadju strategiju kojom će moći da dobiju, kako britanski premijer Blair kaže, bitku ideja, za osjećanja i misli ljudi - protiv ideologije terora. Potrebno je, i tu bi se teško bilo ne saglasiti sa gospodjom Baran, da se Zapad pozabavi onom tihom većinom umjerenih muslimana u svijetu, koja se iz temelja opire radikalizmu, ali se sve više boji da progovori o tome. Kao još jednu neophodnu mjeru, autorica napominje da je neophodno što prije uhapsiti i osuditi Mladića i Karadžića, kako bi Zapad i time pokazao da umije da prizna svoje greške i time zadobije povjerenje muslimanske većine u svijetu.
Premda, da se vratimo na početak teksta, čak i samo kao uvodna ilustracija za tekst - teza o vezi Srebrenice i Londona, može biti i opasna i pogrešno protumačena - kao: da je teror u Londonu jednostavno odmazda muslimana za genocid u Srebrenici. Odmazda, bilo kakva i bilo čija - stalno se pokazuje u ljudskoj istoriji, nije rješenje.
