Pola godine je prošlo od trenutka kada je razorni cunami zahvatio obale južnoazijskih zemalja. Preživjeli se bore da vrate ono što im je vodena stihija u nekoliko sekundi odnijela, bore se da se vrate u stanje koliko-toliko normalnog života. Oporavak teče sporo, unatoč naporima preživjelih, humanitarnih agencija i vlada mnogih zemalja.
Detaljnije u rubrici koju je pripremila novinarka televizijskog programa Glasa Amerike Suzanne Presto.
Na Tajlandu, u regionu Phuket, gdje je turizam najznačajnija ekonomska djelatnost, nema stranih turista, a osoblje brojnih hotela i odmarališta radi tek ponešto. 6 mjeseci nakon katastrofalnog naleta cunamija mirna morska površina presijava se na suncu.
Tek poneki turista, a uništenih čamaca i brodica na svakom koraku. Trebaće mjeseci opravki da bi ponovo mogli na more. I ribarima, isto kao i onima koji se bave turizmom, potreban je rad da bi mogli što za život zaraditi. U jednom ribarskom selu iz koga se otvara pogled na Indijski okean radnici užurbano rade na popravci ribarskih koča.
Ribar po imenu Yod - sada sa porodicom živi u skloništu za nuždu - u naletu cunamija izgubio je i kuću i mogućnost da zarađuje.
”Ne ribarim. Moja brodica je uništena. Naručio sam novu, ali još nije stigla - kaže on.
Yon se bori za novu priliku da ponovo zarađuje, kao i milioni drugih koji su imali sreću da prežive nalet cunamija.
Na području Nagapattinama, najteže pogođenog dijela Indije, neki ribari su se na more vratili prošlog mjeseca. Uspijevaju zaraditi dva, tri dolara dnevno. Na stotine drugih su i dalje bez posla.
Sjećanje na 26. decembar prošle godine, kada je zemljotres jačine 9 stepeni na obalama indonežanskog otoka Sumatre prouzročio katastrofalan pokret ogromne vodene mase koji je na obalama desetak zemalja južne Azije zbrisao i čitave gradove, je bolno.
Više od 200 hiljada osoba vodi se kao nastradalo ili nestalo.
Na nastradala područja neposredno nakon naleta cunamija stigla je pomoć pojedinaca, humanitarnih organizacija, vlada brojnih država. Hrana, voda, odjeća, lijekovi, ploveće bolnice, poput ovih američke ratne mornarice. Ukupno obećana pomoć za ponovnu izgradnju i obnovu porušenog i razorenog dosegla je iznos veći od 6 milijardi dolara. Oko polovine te sume već je utrošeno.
One koji su na području Nagapattinama ostali bez kuća i posla brine i to što je indijska vlada prestala sa isplaćivanjem pomoći od 25 dolara mjesečno mnogo ranije nego što je počela dugoročna obnova. I ponekad je teško reći da li vlade pogođenih zemalja pomažu ili odmažu u pružanju pomoći.
Primjera radi, britanski Oxfam, jedna od brojnih humanitarnih agencija, pomaže obnovu na istočnim obalama Šri Lanke. Humanitarci tamošnjim vlastima oštro prigovaraju zbog milion dolara uvoznih taksi koje bi trebali da plate na vozila koja su prebacili na Šri Lanku i efikasnije pružali pomoć.
David Crawford, direktor Oxfama za Šri Lanku se nada će vlada izmijeniti takvu odluku i kaže:
Kajron: David Crawford, direktor Oxfama za Šri Lanku
- Oxfam zaista želi imati dobre odnose sa vladom Šri Lanke. Prema onome što mi je rečeno, u Ministarstvu finasija i vladi imaju puno razumijevanje za ovaj problem i mi se nadamo da će biti riješen na obostranu korist.
Od Indonezije do Somalije ekonomski oporavak je jako spor. Prije naleta cunamija na ovim pjeskovitim obalama Somalije bilo je jako živo i napučeno. Gotovo da nije bilo mjesta za stati. Sada je tu pustoš koju presijeca nekoliko zidova koje vodena stihija nije srušila.
Oko milion i 800 hiljada ljudi je pokrenuto sa svojih ognjišta. Sada žive u privremenim skloništima. Roditelji pokušavaju preživjeloj djeci obezbijediti koliko-toliko normalan život.... i žale za izgubljenom.
To je bol koja, kao i kod ovog ribara iz Šri Lanke, nikada neće isčeznuti. Unatoč tome, mora se živjeti.
- Možemo li ribariti, ponovo zarađivati i živjeti sretno nakon svega? To je prvi problem. Drugo, naši ljudi ne žele ponovo ribariti. Čak i ako bi muškarci željeli, supruge su potuno protiv toga.
I za ribare, kao i za mnoge druge stanovnike cunamijem razorenih obalskih područja, budućnost je vezana samo za more, more koje im je prije pola godine u nekoliko sekundi uzelo tako mnogo.
