Oko 10 hiljada ljudi je, prema zvaničnim procjenama, ubijeno tokom sukoba na Kosovu 1998. i 1999. godine. Još nekoliko hiljada ljudi je nestalo u tom ratnom vihoru i o njihovoj sudbini se ništa ne zna.
Nestale osobe su jedno od najosjetljivijih pitanja s kojim su suočeni bivši neprijatelji na Kosovu. Stotine ljudi koji su se nalazili na listama nestalih pronadjeni su u masovnim grobnicama na Kosovu i Srbiji, ali još uvijek postoji lista od 3 hiljade imena ljudi o kojima se apsolutno ništa ne zna.
Juče su se, pod pokroviteljstvom Medjunarodnog Crvenog Krsta i UN-ovog Ureda za nestale osobe, u Prištini po treći put sastali kosovski i srbijanski zvaničnici da pokušaju zajednički učiniti nešto da se porodicama nestalih pomogne u njihovom traženju. UN-ovi zvaničnici objašnjavaju da je to, takodje, još jedan pokušaj da se dvije strane pripreme za delikatnu situaciju koja je pred njima - razrješavanje budućeg političkog statusa pokrajine.
Postoji i pritisak javnosti na vlasti da zvanično učine više u potrazi za bilo kakvim podacima o nestalima, a UN-ov Ured za nestala lica je čak organizirao pozorišnu predstavu Duga Zima - priču o porodici čiji je otac nestao i o njemu se ništa ne zna još od početka rata. Autori za dramu kažu da je to jedna priča bez završetka i u teatarskom i u širem, simboličnom smislu.
Ovo je veoma veliki problem, veoma značajan problem - koji sigurno ne može biti riješen pozorišnom predstavom, ali je to svakako dobar način da se problem počne rješavati. Da se ljudi navedu da misle o tome, da po strani ostave ono što ih dijeli i shvate koliko im je zajedničko ono što su propatili. Nikakve razlike nema u tome da li za izgubljenom osobom traga srpska, albanska, turska ili romska porodica. Patnja je potpuno isto, rekao je nakon premijere Duge Zime, Thomas Monaghan, direktor UNMIK-ovog ureda za pravosudje.
