30 maja, Sjedinjenjene Države obilježavaju Memorial Day, Dan sjećanja na sve amerikance poginule u ratovima i sukobima. Tim povodom posebna ceremonija se održava na Nacionalnom groblju u Arlingtonu, u neposrednoj blizini Washingtona, konačnom mjestu počinka američkih veterana iz svih ratova i sukoba u istoriji. Na tom znamenitom groblju je, medju ostalim, sahranjen i 35 američki predsjednik John Kennedy.
Nacionalno groblje u Arlingtonu je mjesto inspiracije na kojem počiva preko 250 hiljada vojnika. Locirano neposredno uz rijeku Potomac, uz Washington, na oko 250 hektara, groblje je imalo skroman početak. Na stotine neznanih vojnika i njihove porodice su tu sahranjeni, često u neobilježene grobove jer preživjeli nisu mogli platiti nadgrobna obilježja.
Samo zemljište prvobitno je kupio usvojeni unuk generala George Washingtona, koji je tu namjeravao podići spomenik prvom američkom predsjedniku. Kuća koju je on podigao za tu namjenu postala je poznata kao Arlingtonska kuća. Na tom mjestu je 1861. general Konfederalnih trupa, Robert Lee napisao ostavku iz Armije.
Mada je Nacionalno groblje u Arlingtonu najpoznatije mjesto za sahranu u Sjedinjenim Državama, Amerikanci malo znaju o onome što se tu dešava svakog dana.
Joe Mercer, predstavnik Groblja kaže da postoji obilje detalja koje svaku sahranu čine jedinstvenom.
”Konačni cilj je usmjeren porodici vojnika da dodje tu i prisustvuje počasnoj službi, i da imaju utisak da je ona jedinstvena.“
Osoblje na groblju počne raditi sat prije izlaska sunca. U samo jednom danu oni će iskopati osam novih grobova, pokositi travu na preko 50 hektara, oprati više od hiljadu nadgrobnih obilježja i postaviti 23 nova. I to moraju uraditi nenametljivo jer će se u tom danu obaviti nekoliko sahrana.
Sahrana uz pune počasti je medju najznamenitijim prizorima na Nacionalnom groblju u Arlingtonu. Na kraju povorke je konj bez jahača. To je tradicija koja vuče korijene još od srednjeg vijeka. U to vrijeme kada bi zapovjednik bio ubijen u borbi, njegove čizme su skidane i obrnuto okrenute vješane za stremen. Konj bi se zatim slao prema kući, i kada bi stigao poruka je bila sasvim jasna - zapovjednik je izgubljen.
Nakon sahrane predsjednika Johna Kennedya na Nacionalnom groblju u Arlingtonu ljudi iz svih krajeva svijeta su počeli dolaziti na ovo groblje. Kratko prije nego je ubijen, predsjednik Kennedy je posjetio ovo mjesto kako bi vidio Arlingtonsku kuću. Njegov vodič je bio Paul Fuque.
”Predsjednik nije znao priču o tome kako Spomen most, povezuje Abrahama Lincolna i Roberta Leea, povezujući zajedno dvije u Gradjanskom ratu suprostavljene strane. On tu priču do tada nije čuo, tako da smo o tome razgovarali. I on je onda, stojeći ovdje gdje ja sada stojim rekao, kako je bilo lijepo i da bi mogao tu ostati zauvijek.“
Istoričar Nacionalnog groblja u Arlingtonu, Tom Sherlok kaže da se ni jedna do tadašnja sahrana ne može porediti sa sahranom predsjednika Kenedya.
”Prije njegove sahrane, imali smo godišnje oko milion turista. Prvih 6 mjeseci nakon njegove sahrane bilo je 9 miliona turista. Zahtijevi za sahranama su povećani za 400 posto. To je izvanredno. Emocije koje su još vezane uz taj grob.“
Namijenjeno prvobitno za spomenik prvom predsjedniku Georgeu Washingtonu, Nacionalno groblje je u svijetu postalo poznato po grobu 35. najmladjeg američkog predsjednika Johna Kennedya i spomenik znanim i neznanim američkim vojnicima.
