Jim Malone je za Glas Amerike sa Thomasom Mannom, analitičarem američke politike iz Brookings Instituta u Washingtonu, ovih dana razgovarao o Billu Clintonu.
VOA: Osvrćući se na život i karijeru Billa Clintona, kako se, po Vašem mišljenju, po prvi put nakon predsjednika Franklina Roosvelta, jedan neopažen guverner s juga uzdigao i postao prvim demokratskim predsjednikom koji je služio dva predsjednička mandata?
MANN: Postavili ste dobro pitanje. Mislim da trebamo krenuti od visoke ambicije Billa Clintona koja mu je pomogla da prođe kroz sito i rešeto. Jasno je da je bio visoko inteligentan, obrazovan i motiviran čovjek koji je rano u životu odlučio da ostavi trag u političkom svijetu, čemu se i posvetio.
VOA: Kada se osvrnete na karijeru Billa Clintona, šta možete navesti kao izuzetna dostignuća u njegovoj domaćoj i stranoj politici?
MANN: Rekao bih da se za vrijeme predizborne kampanje Bill Clinton najviše zalagao za oživljavanje domaće privrede, smanjenje poreza i stimulaciju potrošnje. Međutim, nakon što je izabran za predsjednika, shvatio je, ili u najmanju ruku povjerovao da deficiti predstavljaju najveću prepreku održivom ekonomskom razvoju. Iz tog razloga je njegov prvobitni ekonomski paket, koji je sadržavao smanjenje potrošnje i povećanje poreza, predstavljao početak najduže ekonomske ekspanzije u američkoj istoriji.
Što se tiče njegove inozemne politike, rekao bih da su, iako nešto odgođeni, ali na kraju efikasni odgovori na ubijanja u Bosni i Hercegovini i intervencija na Kosovu demonstrirali spremnost Amerike da predvodi saveznike u vojnim intervencijama u humanitarne svrhe.
VOA: Zasigurno se njegove zasluge ne mogu pominjati, a da se ne pomene činjenica da je bio jedan od dva predsjednika protiv kojeg je pokrenut impichment zbog njegove afere s Monicom Lewinsky. Šta mislite o tome?
MANN: To nas podsjeća na činjenicu da je gosp. Clinton kompleksna ličnost i politička figura. Kao što ste ranije pomenuli, bio je prvi demokrata od predsjednika Franklina Roosvelta koji je izabran i služio puna dva predsjednička mandata. U isto vrijeme je bio predsjednik koji je vladao u toku republikanske pobijede u Kongresu 1994. koja je okončala 40-godišnju vladavinu većinski demokratskog Kongresa. Ali, uprkos ekonomskom uspjehu Clinton nije doživio da ga naslijedi njegov podpredsjednik. Da je Al Gore pobijedio, što bi se vrlo mogućno desilo da nije bilo slučaja Monice Lewinsky, on bi bio u Bijeloj kuću 11. septembra. On bi bio glavni komandant snaga u borbi protiv terorizma. I perspektive Demokratske stranke bi bili daleko veće i čitav tok istorije drugačiji.
Prema tome, lične mane Billa Clintona komprovitovale su njegovu sposobnost da ostvari šire i dugotrajnije političke ciljeve. Sjećate se, građani ove zemlje su bili nezadovoljni tim što je uradio ali još nezadovoljniji nastojanjima Republikanaca za njegovim impichmentom. Smatrali su da je takvo kažnjavanje preoštar čin za djelo koje je Clinton počinio. Na kraju je iz Bijele kuće otišao uz visoko poštovanje Američkog naroda.
