Sjedinjene države trenutno razmatraju infrastrukturu svojih vojnih baza širom svijeta. Na kraju tog procesa razmatranja, neke od trenutnih baza će biti zatvorene, a neke nove će biti otvorene na drugim lokacijama. John Spencer, stručnjak za nacionalnu odbrambenu politiku, s kojim je za Glas Amerike razgovarala Ivana Kuhar, predviđa značajnije promjene u budućem rasporedu američkih vojnih baza u Evropi.
Jack Spencer, stručnjak za odbrambenu i nacionalnu sigurnost pri fondaciji Heritage u Washingtonu kaže da se geopolitička situacija u svijetu promijenila i da je došlo vrijeme za restruktuiranje vojske kako bi se udovoljilo potrebama nove realnosti.
”Sjedinjene države, zapadna Evropa, istočna Evropa i Rusija su sada svi prijatelji i više nam nisu potrebne baze koje su stvorene kako bi se obuzdao Sovjetski savez. Umjesto toga nam je potrebna infrastruktura koja je veoma fleksibilna, koja može obezbijediti vojni odgovor, i koja može olakšati vojne akcije širom svijeta, kaže gospodin Spencer i dodaje da će u budućnosti američkih vojnih baza u Evropi biti znatno manje nego je to trenutno slučaj. One će biti locirane bliže potencijalnim zonama sukoba. Snage će u budućnosti služiti na rotacionoj osnovi, umjesto da ostaju veliki broj godina.“
Jack Spencer kaže da bi se buduće američke baze mogle stvoriti po uzoru na raspoređivanje snaga u BiH ili Južnoj Koreji, gdje Sjedinjene države održavaju nivo snaga na rotacionoj osnovi od 6-12 mjeseci, dok oprema i infrastruktura ostaju u bazi. Odluka gdje otvoriti bazu se donosi prvenstveno na osnovu vojnih zasluga, kaže gospodin Spencer.
U prekomorskim zemljama ona se isključivo bazira na vojnoj vrijednosti. Često kada ljudi misle o tom pitanju, misle da je to nekako politička odluka, da Sjedinjene države odvode snage iz Njemačke u istočnu Evropu, jer su zemlje istočne Evrope podržale Sjedinjene države u Iraku. Ali to nije slučaj, kaže on.
Strateška lokacija je jedan od glavnih kriterija u odlučivanju poželjnog mjesta za buduću bazu. Jednako važna je i želja stranih zemalja da imaju američke vojnike stacionirane na svom tlu, kaže gospodin Spencer. Prisustvo snaga donosi stabilnost i ekonomski razvoj regionima u kojima su stacionirane, kao što je to bio slučaj u Njemačkoj nakon drugog svjetskog rata. Gospodin Spencer vidi zemlje istočne Evrope kao primarne kandidate za domaćine brojnim američkim vojnim bazama. Nove članice NATO saveza Bugarska i Rumunija nude brz pristup potencijalnim tačkama sukoba i željne su razviti dublje odnose sa Sjedinjenim državama. Oni također nude i veliki spektar različitih geografskih terena za vojni trening, od planina, do mora, poljana i ravnica.
Gospodin Spencer kaže da bi Mađarska, Poljska i Češka republika također mogle biti zaintreresirane da budu domaćini američkim vojnim bazama na njihovom tlu.
Američke vojne baze u Evropi su dom za preko 116 hiljada vojnika, 125 hiljada članova njihovih obitelji i 45 hiljada pomoćnog osoblja.
