Astronomi su uočili do sada najsjajniju eksploziju u svemiru. Taj je bljesak svjetlosti u našoj galaksiji bio tako snažan da se odbio od Mjeseca i osvijetlio viši sloj zemljine atmosfere. Istraživači kažu da se ta eksplozija dogodila bliže zemlji mogla je dovesti gotovo do uništenja života na našoj planeti.
Kosmička eksplozija ogromnih razmjera otkrivena je krajem decembra mjeseca uz pomoć američkih i evropskih satelita i teleskopa rasporedjenih širom svijeta. U djeliću sekunde bila je sjajnija od punog mjeseca, ali po snazi energetskih gama zraka a ne po jačini svjetlosti.
Astrofizičar iz američke državne labortorije u Los Alamosu, David Palmer kaže: Količina energije u toj desetinki sekunde bila je jednaka ukupnoj količini energije koju su mogle proizvesti sve ostale zvijezde galaksije u tom trenutku i još hiljadu puta veća.
Naučnici koji su posmatrali eksploziju kažu da se ona desila na jednoj izolovanoj neutronskoj zvijezdi u sazviježdju Strijelca, udaljenoj 50 hiljada svjetlosnih godina. Astronom Andrew Fruchter kaže da je neutronska zvijezda o kojoj je riječ ustvari rotirajući ostatak neke ogromne zvijezde koja se raspala.
”Velike planete žive aktivno, umiru mlade i za sobom ostavljaju rotirajuće ostatke. Ono što smo mi uočili je da je taj dio njihovog produženog života čak i mnogo zanimljiviji nego što smo i mislili.
Neutronska planeta koja je izazvala taj giganski kosmički udar nazvana je magnetnom zbog toga što je imala izuzetno snažno magnetsko polje, dovoljno jako da izbriše magnetske informacije sa kreditnih kartica na razdaljini polovine puta do Mjeseca. Astronomi vjeruju da je magnetsko polje planete izazvalo eksploziju, ali ne razumiju potpuno kako je do toga došlo. Jedna od teorija je da je potres na površini zvijezde prouzrokovao erupciju energije. Šta god da je bio uzrok, udar radijacije širio se nezadrživo i ta energija je uskoro praktično zapljusnula više slojeve Zemljine atmosfere, razbijajući atome i izazivajući njihovo sagorijevanje.
Istraživač Bryan Gaensler iz Harvard-Smithsonian Centra za astrofiziku kaže:
”Ti objekti obično ne postaju tako veliki tako brzo. Mi smo navikli da posadimo žir u zemlju i onda čekamo možda 50 godina da taj žir polagano izraste u hrast. U ovom slučaju dogodilo se kao da smo stajali ispred žira koji se u izraslo drvo preobratio za svega nekoliko sedmica. To je nešto toliko neouobičajeno da se možda nikada više neće ponoviti za našeg životnog vijeka.
Posljednjih decenija mogli smo vidjeti na stotine eksplozija u svemitu. Naučnici kažu da ti kratkotrajni bljesci emitiraju gama zrake na isti način na koji ih je emittirala neutronska zvijezda u decembru mjesecu.
