Linkovi

Magazin

Miljenko Mike Grgich, jedan od prvih primljenih u Vintners Hall of Fame


Kalifornijskom vinaru Miljenku Mikeu Grgichu upravo je iskazana velika počast, odano još jedno veliko priznanje – s još nekoliko biranih imena primljen je u Vintners Hall of Fame, Kuću slavnih vinara, utemeljenu u kalifornijskog dolini Napa prije tek godinu dana.

“Dva Galla, jedan Grgich i jedan legendarni trgovac vinima...”, tim je riječima vijest objavljena u vinskoj rubrici San Francisco Chroniclea. Našlo se na toj listi, istina, još nekoliko istaknutih pojedinaca. Uz vjerojatno najpoznatija imena američkog vina - braću Gallo, u Kuću slavnih primljenih posmrtno (Ernest je umro prošle godine, Julio još 1993.), primljeni su, također posmrtno, vinari dviju povijesnih vinarija u Napi - John Daniel, iz vinarije Inglenook, i Louis Martini, utemeljitelj istoimene vinarije, te Carl Wente, vinar iz Livermorea, u Kaliforniji – svi s ogromnim zaslugama za razvoj kalifornijskog vinogradarstva i vinarstva, te populariziranje vina među Amerikancima kao i populariziranje američkog vina izvan američkih granica. Već spomenuti “legendarni trgovac vinima,” to je Darrell Corti, iz Sacramenta; zahvaljujući njegovoj trgovini, mnogi su Amerikanci imali prilike upoznati se s nebrojenim vinima iz Kalifornije i svijeta. Corti je i jako puno učinio na popularizaciji Zinfandela.

Uz Miljenka Mikea Grgicha, čiji je Chardonnay ‘73, za Chateau Montelena, dobio najveći broj bodova na “najslavnijem kušanju vina u povijesti,” onom održanom u Parizu 1976. godine, kad je otvorena nova era, kad se pokazalo da je kalifornijska vinska industrija sazrijela i kad su kalifornijska vina stala uz bok s najboljima, u Vintners Hall of Fame primljen je još jedan legendarni kalifornijski vinar – Paul Draper, iz vinarije Ridge Vineyards. Njegov je Cabernet Sauvignon, pak, osvojio najveći broj bodova na ponovljenom slijepom ocjenjivanju, održanom po 30. obljetnici pariške degustacije! Eto, to je kompletna lista glasovitih imena primljenih u članstvo Kuće slavnih vinara ove godine.

U telefonskom razgovoru s Miljenkom Grgichem, njegove su prve riječi bile:

Ja to nisam nikad očekivao. Bio sam ugodno iznenađen, mogao bih to pripisati Božjoj volji... da mi je Bog pomogao u tome, i prijatelji i ljudi... to nije baš moja zasluga nego zasluga i Boga i dobrih ljudi koji su glasovali za mene.

A onda je, skanjujući se malo, ipak priznao: “U meni je velika radost zbog te dobre vijesti, osjećam se jedan centimetar viši!” Potom, puno spremnije, izrazio veliko zadovoljstvo činjenicom da je prošla godina za Ameriku bila prva u kojoj se konzumiralo više vina nego piva. Kao i činjenicom da je i on bio jedan od onih koji su sudjelovali, kako je rekao, “u toj vinskoj revoluciji, u toj evoluciji Kalifornije, i Amerike, proteklih 30-40 godina”.

“Mike je istinski Hall-of-Famer,” kaže vinski pisac i predsjedatelj odbora za nominacije Blake Gray. “Osvojivši svojim Chardonnayom prvo mjesto u Parizu 1976., Mike je jasno pokazao svijetu da je američko bijelo vino bez premca. Od tog trenutka, od tog uspjeha, Mike je nastavio jednako dalje, postao istinsko oličenje ‘američkog sna.’ Čovjek koji je u Ameriku došao bez ičega, podigao ovdje nevjerojatnu vinariju i vinograde, a onda i u svojoj domovini otvorio vlastitu vinariju, zahvaljujući svom kalifornijskom biznisu i uspjehu.

Kad gledam karijeru Mikea Grgicha, ponosim se Amerikom,” dodao je Blake Gray. “Mike je uspio zahvaljujući upornom i teškom radu, zahvaljujući svojoj predanosti vrsnosti i kvalitetu, činjenici da nikad nije pristajao biti ‘drugi najbolji.’ Polučio je golemi uspjeh svojim sjajnim vinima, stekao golemo štovanje, i svoja iskustva i znanja sada prenosi svojoj kćeri i nećaku koji će biznis preuzeti od njega i od samog početka uživati u privilegijama koje on sam nikad nije imao. Mislim da je i to veliki dio ‘američkog sna’ – dati svojoj djeci prednosti koje vi niste imali kad ste sami počinjali.”

Kuću slavnih vinara – Vintners Hall of Fame – osnovao je prošle godine, u zgradi bivše vinarije Greystone, u Napi, Kulinarski institut Amerike – Culinary Institute of America – sa ciljem “promicanja vina i odavanja priznanja vodećim ličnostima, sadašnjima i prošlima, u razvoju kalifornijske industrije vina, pojedincima zaslužnim za razvoj i rast kalifornijskog vinogradarstva i vinarstva i svjetski prestiž njenih vina.”

“Hall of Fame je vrlo američka ideja,” kaže Blake Gray. “Imamo ga za svaki profesionalni sport, za rock-and-roll, za mnogo toga drugoga. To je naš način odavanja počasti onima koji su se posebno istaknuli u nekom od područja ljudskog djelovanja. Tipično američki način slavljenja onih koji su umješni, talentirani, uspješni.”

U prvoj, inauguralnoj godini, u Hall of Fame je bilo primljeno devet članova, na čelu s Robertom Mondavijem, jedinim živim članom. On, međutim, nije bio izglasan od strane odbora, već, kao moguće najznačajnija ličnost u kalifornijskoj industriji vina od vremena prohibicije, odnosno njenog ukidanja, jednostavno postavljen u Hall of Fame, od strane organizatora. Ove godine, objašnjava Blake Gray, situacija je bila drugačija...

“Sastavljen je uži odbor vinskih pisaca. Na dugim sastancima, razmatrana su mnoga imena, neka od najvećih u industriji vina, razni su razlozi iz kojih nekoga želite uvrstiti u Kuću slavnih vinara – poslovni uspjeh, odlična vina. Smatram da je Mike ispunio oba ta kriterija. Na koncu, ograničili smo listu imena na 30 pojedinaca i poslali ju na adrese 75 vinskih pisaca diljem Sjedinjenih Država. U Hall of Fame primljeni su oni koji su dobili najviše glasova. Kad uzmete u obzir da neka druga velika imena nisu izglasana, onda znate kolika je to čast za Mikea. Doći će red i na njih idućih godina, ali Mike će uvijek biti jedan iz ove prve klase, prve generacije, za koju su glasovali vinski pisci, novinari, a to je ogromno priznanje.”

Kad je čuo za tu vijest, je li zatreptalo malo srce, je li lice ozario osmjeh, jel’ se niz obraz skortljala koja suza?

Sve od toga što ste spomenuli i još više, priznaje Miljenko. Dobio sam novu energiju s tim događajem, da ovo što sam ja dosada učinio nije sve... da nastavim svaki dan nešto učiti i da ovo znanje koje imam prenesem na novu generaciju, na nove vinare... kao što sam ja učio od Andre Tchelistcheffa i Roberta Mondavija, i oni su meni dali svoje iskustvo, da ja dam moje iskustvo drugima. To mi je velika želja, da ja imam prilike da drugima dam ovo što sam naučio i što sam iskusio.

Kao i u mnogim drugim, ranijim prigodama, tako i ovom prilikom, tijekom ovog razgovora, Miljenko Grgich svoj uspjeh – svoju vezu s vinom i svoje cjenjenje vina - pripisuje majci koja ga je odbila od svog mlijeka riječima: Više ćeš dobit s vinom nego s mlijekom!, pa je sa dvije i pol godine počeo piti vino, pola-pola, te ocu koji je ponavljao: Ono što danas napraviš, sutra učini još bolje, da bi svaki dan nešto naučio, druži se s ljudima koji su bolji od tebe! Ali i ne samo majci i ocu...

Ima puno tih stvari koje sam ja donio sa sobom u Ameriku, a pogotovo sveučilište, Poljoprivredni fakultet u Zagrebu, gdje sam ja studirao... i nakon 77 godina dobio diplomu – to znanje je meni itekako pomoglo kad sam došao u Ameriku da sam se mogao odmah uključiti u vinsku industriju Amerike i doprinijeti nešto s mojim znanjem koje sam donio sa sobom. Kad sam došao, bio sam potpuni stranac, nisam ni jezik znao, bilo je vrlo neugodno u početku, ali jedino me je moje znanje moglo spasiti.

Uspjeh na pariškoj degustaciji, daleke ’76, uspjeh u Chicagu, 1980. godine, kad je ocjenjivan bio 221 Chardonnay iz cijeloga svijeta i najboljim bio proglašen prvi Grgich Hills Chardonnay (’77), a Mike “Kraljem Chardonnaya,” nebrojeni uspjesi u desetljećima koja su uslijedila, zahvaljujući dosljednosti u kvalitetu vina, karijera okrunjena sada primanjem u članstvo Kuće slavnih vinara.... ali Mike s jednakim ponosom i entuzijazmom govori o organskom i biodinamičkom uzgoju grožđa u svim svojim kalifornijskim vinogradima sada, o svojoj vinariji u Hrvatskoj i doprinosu hrvatskom vinarstvu, o svojoj ulozi u otkriću hrvatskih korijena zinfandela (“Prvog dana u Americi vidio sam lozu zinfandela i pomislio kako me podsjeća na plavac mali. Puno sam godina radio na tome da se počne s istraživanjima i konačno je, zahvaljujući Carole Meredith i Ediju Maletiću i Ivanu Pejiću, dokazano da je korijen američkog zinfandela hrvatski!”), svojem sudjelovanju na Napa Valley Wine Auction, jer ta je dražba vina, kojom se svake godine prikupi oko 10 milijuna dolara, kaže Miljenko, prilika da se pomaže zajednici, za škole, bolnice, razne programe, da joj se na neki način vraća (“To je dužnost pojedinaca, ljudi u biznisu, da pomažu zajednicu.”), i o jednom drugom priznanju, primljenom prošle godine, njemu jednako važnom kao i ovo najnovije....

Vrlo sam ponosan da je Univerzitet u Zagrebu, Poljoprivredni fakultet, na svojoj 88. godišnjici, poslao meni specijalnu povelju kao priznanje za djela koja sam učinio u vinarstvu i promociji zagrebačkog Poljoprivrednog fakulteta. To mi je vrlo drago da sam to dobio od Hrvatske i našeg fakulteta gdje sam studirao. Draga uspomena iz mog rodnog kraja.

Zamolio je da prenesemo pozdrave svim vinarima Hrvatske i svima koji uživaju u vinu, sa željom da se vino u Hrvatskoj razvija, da postane među najboljima u svijetu, da hrvatski vinari budu puni entuzijazma.

Poljoprivredni fakultet, Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo, ima sjajne profesore, sjajno je to mjesto za učenje, za hrvatske vinare! No, sjajno mjesto za učenje i njihovi su vlastiti podrumi, u njima se prati život vina. Puno je načina na koje se može kvalitet vina poboljšati, sa grožđem, s različitim klonovima, da se prati što potrošači vole i da im se to pruža.

Svečanost primanja u Kuću slavnih vinara bit će održana u Greystoneu, u St. Heleni, u Napa Valley, sedmog ožujka. Dva Galla, trojica pionira kalifornijskog vinogradarstva – Daniel, Martini i Wente, jedan utjecajan trgovac vinima, Corti, iz Sacramenta, jedan Draper i jedan Grgich... primljeni u Vintners Hall of Fame glasovima vinskih pisaca i kritičara diljem Sjedinjenih Država, na samom početku postojanja Kuće slavnih vinara!

“Nisam za slavom išao,” kaže Miljenko, “samo sam tražio priliku da mogu nešto napraviti. Ali ako je slava došla, prihvaćam je sa zadovoljstvom i sa zahvalnošću. Sedmog ću ožujka i zahvaliti odboru koji me je izabrao, to je do njih bilo, zahvaliti i svima koji su mi pomogli u životu da naučim, da bi mogao zasluziti ovu počast, i zahvaliti mojoj obitelji – bez nje, ja ne bih bio ovako sretan kao što jesam. Posebno moja kći Violet, njen suprug Colin i njihov sin, moj unuk, dvoipolgodišnji Noel. To je za mene najveća stvar u životu. Radujem se što će se oni radovati mojem uspjehu.”

XS
SM
MD
LG