Fizičari u Fermi National Accelerator Laboratory, poznatijoj kao Fermilab, u blizini Chicaga pronašli su više dokaza da se mion, subatomska čestica, njiše mnogo više nego što bi trebao.
Rezultati se temelje na prethodnom eksperimentu iz 2021. godine, ali su dali četiri puta više podataka. Radi se o mjerenjima miona, čestica manjih od atoma, koje se zato zovu i subatomske čestice.
Mioni ili muoni su subatomske čestice srodne elektronima, ali imaju 200 puta veću masu pa se nekad nazivaju i „debelim elektronima“. Imaju kratak život i brzo se raspadaju na elektrone i još jednu srodnu subatomsku česticu – neutrino.
Mioni također imaju svojstvo zvano spin, zbog kojeg se ponašaju kao da su sićušni magneti, uzrokujući da se njišu, vrte, kada su unutar magnetskog polja.
Kako bi istražili ovo njihanje miona, fizičari u Fermilabu poslali su čestice da lete oko supravodljivog magnetskog prstena na minus 268 stepeni Celzijusa brzinom koja je bliska brzini svjetlosti. Fizičari su na taj način prikupili podatke koji sugerišu da se mion njiše mnogo više nego što bi trebao.
Objašnjenje je, kažu naučnici, mogućnost postojanja nečega što još nije objašnjeno Standardnim modelom - skupom jednadžbi koje objašnjavaju sve subatomske čestice, a koji je ostao nepromijenjen od sredine 1970-ih.
Moguće da je da je to usljed djelovanja još nepoznate prirodne sila ili usljed postojanja nepoznate čestice. No, nije isključeno da se radi u grešci u proračunu ili samom eksperimentu. Zato naučnici ponavljaju eksperiment.
Međutim, naučna zajednica je jako oprezna u pogledu šansi da bi se moglo raditi o „petoj sili“. Drugi eksperimenti na mionima su pokazali kako anomalija nije statistički dovoljno značajna da bi se proglasila „nova fizika“.
U komentaru na ove nove podatke, dr. Daniel Denegri, koji radi pri CERN kolaboraciji i bio je dio tima naučnika koji su detektovali Higgsov bozon, poziva na oprez.
„Rezultat Fermilaba od prije dvije godine je potvrđen. Postoji neslaganje između eksperimentalnog i teorijskog, ali nije spektakularne prirode. Treba čekati nove teorijske proračune koji mogu biti u skladu s rezultatima. Stoga smatram da bi moglo doći do progresa u teorijskom smjeru. Ali, za sad Standardni model izdržava udare“, kazao je dr. Denegri za Glas Amerike.
On smatra, da čak i ako bude promjena, prije će biti da se radi o novoj čestici nego o „petoj sili prirode“. U naučnom časopisu Nature zastupljen je sličan stav.
Istraživači Fermilaba se nadaju da bi potpuni rezultati, za koje očekuju da će biti spremni 2025. godine, mogli biti dovoljno precizni da daju jasno očitanje.
