Pažljivo rađena i njegovana decenijama kao glavni izvor prihoda za vladu u Kremlju, trgovina plinom Moskve sa Evropom se, kako izgleda, neće oporaviti lako od posljedica rata u Ukrajini.
Nakon što je tzv. "specijalna vojna operacija" Vladimira Putina u Ukrajini otpočela prije godinu dana, kombinacija jakih zapadnih sankcija i ruske odluke da ograniči dotok plina u evropske zemlje, drastično je smanjila izvoz energije Rusije.
Najnovije sankcije, uključujući maksimum na cijene, najvjerovatnije će dodatno otežati izvoz i plina j nafte, iako je lakše pronaći nova tržišta za sirovu i rafiniranu naftu nego za plin.
Ruska trgovina plinom sa Evropom se zasniva na hiljadama milja plinovoda koji kreće od od Sibiria, pa sve do Njemačke i dalje. Do prošle godine, Rusija je imala striktan dogovor sa zapadnim kupcima o višegodišnjem snabdijevanju.
"Naravno da je gubitak evropskog tržišta vrlo ozbiljan test za Rusiju u energetskom smislu", govori Yury Shafranik, ministar energetike u Kremlju od 1993 do 1996.
No bivši visoki čelnik ruskog Gazproma je bio i mnogo direktniji.
"Rad stotina i stotina radnika koji su decenijama igrađivali i usavršavali izvozni sistem, bačen je u smeće", kazao je ovaj zvaničnik gasnog giganta pod uvjetom anonimnosti.
Međutim, trenutni uposlenici kažu da se gotovo ništa nije promijenilo.
"Ništa se za nas nije promijenilo. Prošle godine smo imali dvije povišice plaće", kazao je jedan uposlenik Gazproma u mjestu Novy Urengoy. Ovaj arktički grad se često naziva ruskom prijestolnicom plina, jer je i izgrađen da služi najvećim plinskim poljima u Rusiji.
Država u državi
Državni gigant Gazprom je formiran u posljednjim danima postojanja Sovjetskog Saveza, 1989. po pokroviteljstvom Ministarstva plinske industrije Rusije, na čijem je čelu bio Viktor Chernomyrdin.
"Chernomyrdin nikada nije nikom dozvoljavao da gura svoj nos u posao Gazproma. Gazprom je tada bio država u državi, ali ostaje to u određenom stepenu i danas", govori Shafranik.
Otkako je počeo rat u Ukrajini, Gazprom, kao i mnoge druge kompanije, jednostavno ne objavljuje detalje financijskog poslovanja.
Po procjenama agencije Reuters, na osnovu izvoznih cijena i podataka o izvezenim količinama plina, prihodi Gazproma iz inostranstva su u proteklih godinu dana iznosili oko 3.4 milijarde dolara, dok je ta cifra prethodne godine iznosila 6.3 milijarde dolara.
Te cifre u kombinaciji s predviđanjima izvoza i prosjeka cijena plina, navode na mogućnost da će se ove godine prihodi Gazproma prepoloviti i time povećati ruski deficit. Prošle godine je izvoz prirodnog plina prepolovljen, a trend se nastavlja.
Predsjedavajuća Evropskog parlamenta Ursula von der Leyen kaže da je Rusija najvjerovatnije ukinula oko 80 posto uobičajenog izvoza plina Evropi otkako je počeo rat.
Transportna sposobnost Rusije je dodatno oštećena prošle godine nakon misteriozne ekplozije dijela plinovoda Nord Stream, pod morem u području Baltika. Rusija i Zapad su se međusobno optuživali za eksploziju, a onda je američki novinar, dobitnik Pulitzerove nagrade, Seymour Hersh i u svom blogu ustvrdio da su za eksploziju odgovorne Sjedinjene Države. Washington je saopćio da je takva optužba potpuna laž.
Najbolji "deal" 20. stoljeća
Sam predsjednik Putin odavno želi raznolikije tržište za ruski plin. Prošlog oktobra je govorio o ideji jednog plinskog čvorišta u Turskoj, kako bi se skrenuo plin koji inače teče iz Baltičkog mora ka sjevero-zapadnoj Evropi.
Rusija također želi povećati prodaju Kini, najvećem potrošaču energije na svijetu, i najvećem kupcu sirove nafte, prirodnog plina i uglja.
Prodaja je započela 2019, i planirani su novi plinovodi, no hoće li ovaj odnos biti istinski profitabilan za Rusiju treba tek vidjeti.
Najveće i najvažnije plinsko bogatstvo Gazproma je locirano u Zapadnom Sibiru kao i u širem regionu Arktičkog Yamala. Tu se nalazi i grad Novy Urengoy, sa oko 100 hiljada stanovnika. 2025. grad proslavlja 50. rođendan.
Nakon otkrića polja Urengoy 1966, jednog od najvećih plinskih nalazišta u svijetu, tadašnji Politbiro je otpočeo razgovore s tadašnjom zapadnom Njemačkom da krenu u razmjenu plina za plinske cijevi, prvenstveno jer tada Rusija nije imala proizvodne kapacitete plinovoda
Sporazum kojeg su tada zvali "ugovorom stoljeća" je finaliziran 1970 godine. Radilo se o ugovoru o snabdijevanju u narednih 20 godina, a to je značilo da je Evropa, pogotovo Njemačka, uživala beneficije relativno jeftinog plina decenijama, ne samo za grijanje domaćinstava, nego i za vlastitu petrokemijsku industriju.
Predstoje komplicirani pregovori
Pregovori s Kinom o novim prodajama plina će, kako se predviđa, biti kompleksni, i to ne samo zato što Kine uopće ne planira uvoziti novi plin prije 2030. godine, kažu stručnjaci za energetiku.
Rusija se također sučeljava s mnogo više konkurencije nego je to ranije bio slučaj, prvenstveno zbog izvora obnovljive energije, kao i zbog rivalskih plinovoda koji trenutno idu u Kinu, uključujući jedan iz Turkmenistana. LNG, tečni prirodni plin, koji se vrlo lako može poslati bilo gdje u svijetu, dodatno je smanjio potrebu za tradicionalnim plinovodom.
U gradu Novy Urengoy, gdje su temperature ovih dana padale i do minus 50 stepeni Celzijaw, Achimgaz, zajednička pod-kompanija između Gazproma i njemačke energetske kompanije Wintershall Dea (WINT.UL), također ima svoje urede. Također, može se vidjeti i zastava austrijske kompanije OMV kako leprša na ledenom vjetru.
Glasnogovornik kompanije kaže da da se u toj zajedničkoj zgradi nalaze samo uredi operative za crpno polje Yuzhno-Russkoye koje dijelom posjeduju Austrijanci.
No, kompanija OMV je ranije odlučila da ne sudjeluje s većim investicijama u poljima Gazproma, dok je njemačka Wintershall Dea, nešto kasnije objavila da se ipak uskoro povlači iz Rusije.
Jedan zvaničnik Gazproma, koji je htio ostati neimenovan, kaže da će Nijemci zažaliti zbog te odluke.
"A mi ćemo morati koristiti više plina za naše domaće potrebe umjesto da ga izvozimo u Evropu. Osim toga, Kina i dalje treba plin", zaključio je on
