Posljednji put su se slučajevi ove bolesti u Evropi javili 2018. i tada nije došlo do znatnog širenja. Radi se o bolesti kod koje smrtnost iznosi 3-6%. Ono što je čudno kod izbijanje slučajeva ove godine jeste da su se javili i kod ljudi u koji nisu nedavno bili u Africi.
Odjel za javno zdravstvo Massachusettsa u srijedu je objavio da je potvrdio jedan slučaj infekcije virusom majmunskih boginja kod muškarca koji je nedavno otputovao u Kanadu.
Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da svake godine postoje hiljade zaraza majmunskim boginjama u desetak afričkih zemalja. Najviše ih ima u Kongu, koji godišnje prijavi oko 6000 slučajeva, i Nigeriji, s oko 3000 slučajeva godišnje.
Mali broj ljudi koji su dobili majmunske boginje, infekciju nalik vodenim kozicama, identificiran je u Ujedinjenom Kraljevstvu, Sjedinjenim Državama, Španjolskoj i Portugalu.
Neki od tih pojedinaca nisu putovali u zapadnu ili središnju Afriku, gdje je bolest češća i smatra se da dolazi do ljudi kroz kontakt s divljim životinjama, pogotovo u kontaktu lovaca s mesom zaraženih životinja. To sugeriše da se virus širi ispod radara u Sjedinjenim Državama i Evropi iCdC zbog toga izražava zabrinutost.
Virus koji izaziva majmunske boginje (eng. monkeypox) zove se Orthopoxvirus i pripada istoj porodici kojoj pripada i virus velikih boginja, variola vere. Majmunske boginje obično se klinički manifestiraju groznicom, osipom i natečenim limfnim čvorovima i mogu dovesti do niza medicinskih komplikacija. Danski virolog Preben von Magnus je izvijestio o bolesti sličnoj velikim boginjama u koloniji laboratorijskih makaki majmuna 1958. godine, a 1970. su detektovani i prvi slučajevi zoonoze na ljudima.
Period inkubacije iznosi 6 do 16 dana. Nakon izbijanja prvih simptoma (malaksalost, bol u leđima, groznica, glavobolja) dolazi do razvoja kožnih promjena, sličnih onih kod velikih boginja. Sekret ovih plikova je zarazan. Plikovi se prvo pojavljuju na licu, odakle se šire po tijelu, najviše po rukama i nogama. Nakon izbijanja plikova, oni se pretvaraju u lezije i kraste, koje same od sebe prođu.
Prenosi se na ljude bliskim kontaktom sa zaraženom osobom ili životinjom ili materijalom kontaminiranim virusom, poput odjeće ili posteljine. Bolest nije toliko zarazna kao što su to velike boginje i zaista se mora raditi o bliskom kontaktu.
Trenutno ne postoji vakcina protiv ove bolesti, niti postoje efikasne terapije specijalno namijenjene liječenju ove bolesti. Smatra se kako vakcina protiv velikih boginja pruža 85% efikasnu zaštitu od majmunskih boginja. Nakon proglašenja eradikacije velikih boginja 1979. prestalo se sa davanjem ove vakcine i od tada se u kritičnim područjima povećava incidencija majmunskih boginja. Oni koji su rođeni prije 1978. godine u našem regionu su primili vakcinu protiv velikih boginja, dok su mlađe osobe potencijalno podložne, ukoliko bi stupile u kontakt sa zaraženim.
Vakcina protiv velikih boginja može se primijeniti unutar 4 dana nakon izloženosti zaraženome, kako bi se spriječio razvoj simptoma. Ako se vakcina primijeni između 4 i 14 dana nakon izlaganja, i tada može smanjiti simptome, ali ne i u potpunosti spriječiti razbolijevanje.
Za sada se procjenjuje kako je rizik ove bolesti u Evropi nizak, ali zdravstveni autoriteti nastavljaju pomno pratiti situaciji baš zbog toga što se čini kako slučajevi nisu povezani s boravkom u Africi.
