Čelnici 175 zemalja pristali su sklopiti sporazum o borbi protiv zagađenja plastikom. Pregovarački odbor provešće sljedeće dvije godine u pronalaženju konačnog dogovora. Najvažnije je da će ugovor biti pravno obvezujući i baviće se punim ciklusom plastike.
Inger Andersen, izvršna direktorica Programa UN-a za okoliš, nazvala je sporazum najznačajnijim multilateralnim sporazumom o zaštiti okoliša od Pariškog klimatskog sporazuma 2015. „Sada imamo jedan tekst. Govori o punom ciklusu plastike; govori o pravnim obavezama, govori o mehanizmu finansiranja, o razumijevanju da neke zemlje to mogu učiniti lakše od drugih”, kaže Andersen. „Bio je to dug i težak put, ali sam jako sretna.”
Anderson je sporazum uporedila i s prošlim ugovorima o zaštiti okoliša, kao što je Montrealski protokol o hlorofluorougljicima koji uništavaju ozon (CFC) i Minamata konvenciji o zagađenju živom, što je dovelo do ogromnog smanjenja emisija ovih štetnih hemikalija. To su dokazi da globalni dogovori mogu natjerati vlade i industrije da rade drugačije, kaže ona. „Ovo smo već radili", dodala je Andersen.
U svijetu je 2015. proizvedeno čak 381 miliona tona plastike, a procjenjuje se da će stotine hiljada tona svake godine završiti u oceanima. Većina toga potječe iz zemalja s nižim i srednjim dohotkom, s manjim kapacitetom da plasiku spale ili recikliraju. Sveprisutno zagađenje plastikom povezano je s negativnim utjecajima na morski svijet, a postoji bojazan da bi moglo utjecati i na naše zdravlje, iako je potrebno više istraživanja da se to utvrdi. Plastika se, pod utjecajem UV zraka, raspada pretvara i u male čestice zvane mikroplastika, koje ulaze u lance ishrane i kontaminiraju živa bića i neživu prirodu.
Manje od 10% proizvedene plastike se reciklira, 76% se baca na odlagališta, a stručnjaci upozoravaju da će se njena proizvodnja utrostručiti do 2050. godine.
