Izdvojeno
Halil Lagumdžija, sudija Suda BiH, novi je predsjednik VSTV-a
Halil Lagumdžija, sudija Državnog suda, imenovan je na čelo Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) na današnjoj sjednici.
Lagumdžija se nakon izbora za predsjednika zahvalio kolegama na ukazanom povjerenju.
“Rekao sam i ostajem pri tome, i da je rezultat bio drugačiji, da bih nastavio raditi u Vijeću u punom kapacitetu i dao bih sve od sebe da sarađujem sa predsjednikom. Očekujem od svih članova Vijeća da razmišljaju na način kao što sam ja sada rekao i obaćavam da ću uložiti maksimum – i ljudske i stručne kapacitete da ovo Vijeće radi kako je to propisano Zakonom i podzakonskim aktima”, kazao je Lagumdžija.
On je tokom prihvatanja kandidature kazao kako smatra da je dovoljno upoznat sa svim što se radi, te da će mu radno i životno iskustvo dati mogućnost „da radim kvalitetno“.
„Pozvat ću sve kolege, članove VSTV-a da ubuduće radimo kao tim“, kazao je Lagumdžija.
On je u VSTV izabran umjesto bivšeg člana Dragomira Vukoja. Kako se navodi u njegovoj biografiji na stranici Suda, nakon što je diplomirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu, Lagumdžija je počeo raditi u firmi “Poliester” Priboj- Srbija.
Od 1994. godine bio je potpredsjednik i predsjednik Izvršnog odbora okruga Goražde, a 1995. godine imenovan je na dužnost sudije Okružnog vojnog suda Goražde. Od 1996. godine do 2010. godine bio je sudija Kantonalnog suda Goraždu, nakon čega je imenovan za sudiju Suda BiH.
Kako je kazala Duška Bogojević, članica tročlane komisije za izbor novog rukovodstva Vijeća, drugi kandidat Srđan Forca je imao glas manje u drugom krugu od Lagumdžije, odnosno sedam glasova.
Komisiju za izbor predsjednika i potpredsjednika osim Bogojević, čine Davor Martinović i Lejla Hadžić. Funkciju predsjedavajuće obavlja Amila Kunosić.
Za kandidata je bila predložena i Biljana Simeunović, koja nije prošla u drugi krug glasanja.
Za kandidata za predsjednika bila je predložena i Sanela Gorušanović – Butigan, kooj je izglasan prestanak ovlaštenja predsjedavajuće.
Gorušanović – Butigan se zahvalila na kandidaturi, te kazala kako je nakon pripremnog sastanka odlučila da ne želi biti kandidat.
Novo rukovodstvo izabrano je nakon ostavke ranijeg predsjednika Milana Tegeltije. On je u decembru 2020. godine podnio ostavku na funkciju predsjednika i člana Vijeća.
Nakon predloženih kandidata za predsjednika VSTV-a, vodila se rasprava o tome da li kandidati trebaju prezentirati svoj ekspoze.
Predsjedavajuća Kunosić je kazala kako se ranije mogla razmatrati opcija predstavljanja kandidata, ali da je sada kasno i neprimjereno, nakon čega je započeo izbor predsjednika.
Izabrane i nove potpredsjednice
Odlukom Vijeća na mjesto potpredsjednica izabrane su Sanela Gorušanović – Butigan i Biljana Simeunović.
Gorušanović – Butigan je za poziciju potpredsjednice predložila Berina Alihodžić, koja je ranije pojasnila kako je kod nje vidjela veliki entuzijazam, pojašnjavajući kako je ona ona došla iz velikog suda, Općinskog suda u Sarajevu.
“Prva dolazi na posao, a zadnja odlazi. Neopterećena je od bilo čega. Nova je članica i dolazi bez paske sa velikog suda”, pojasnila je Alihodžić svoj prijedlog.
Gorušanović-Butigan je sutkinja Općinskog suda u Sarajevu. Za člana VSTV-a BiH izbrana je u junu 2020. godine iz reda sudija kantonalnih i općinskih sudova Federacije Bosne i Hercegovine, nakon čega je imenovana i za potpredsjednicu ovog tijela.
Na sjednici VSTV-a u decembru 2020. godine, nakon ostavke Milana Tegeltije na mjesto predsjednika i člana VSTV-a BiH, Vijeće je donijelo odluku kojom je Gorušanović – Butigan ovlastilo da predstava instituciju, do izbora novog člana Vijeća ispred okružnih i osnovnih sudova Republike Srpske, kako bi Vijeće u punom sastavu moglo pristupiti izboru Predsjedništva VSTV-a BiH.
Drugu izabranu potpredsjednicu, Biljanu Simeunović, tužiteljicu Državnog tužilaštva, također je predložila Alihodžić.
Simeunović je diplomirala na Pravnom fakultetu u Sarajevu 1987. godine, a od 1988. do 1996. godine radila je u Osnovnom sudu u Bijeljini kao pripravnik, stručni saradnik i sudija.
Nakon toga je radila kao advokat u Bijeljini do 2001. godine kada postaje sekretar Vlade Republike Srpske.
Za tužiteljicu Državnog tužilaštva imenovana je 2003. godine. Bila je članica VSTV-a i od 2008. do 2012. godine.
See all News Updates of the Day
Program viza za strane radnike suočava se s neizvjesnošću za vrijeme drugog Trumpovog mandata
Strani radnici koji su tražili posao u SAD-u imali su gotovo zagarantovan uspjeh u dobijanju viza u fiskalnoj 2024. godini, pri čemu su imigracione vlasti odobrile više od 97% zahtjeva za vizu H1-B, kako je izvijestila Nacionalna fondacija za američku politiku.
To je bila druga najveća stopa odobravanja u više od jedne decenije. Ali izuzetno visoka stopa uspjeha uskoro bi mogla prestati ako tim novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa oživi restriktivnu imigracionu politiku njegove prve administracije, tvrde imigracijski pravnici.
To bi zauzvrat moglo značajno uticati na američke kompanije i druge institucije koje se oslanjaju na visoko kvalifikovane strane radnike, posebno one iz Indije, upozoravaju.
"Mislim da će postati teže i da će biti složenije odobravati stvari", rekao je Sharvari Dalal-Dheini, viši direktor za odnose s vladom u Američkom udruženju pravnika za imigraciju (AILA) i bivši advokat za državljanstvo i imigraciju SAD-a Usluge (USCIS).
Kompanije iskorištavaju program, kažu kritičari
Stvoren 1990. godine, program H-1B omogućava poslodavcima u SAD-u da zaposle strane talente u specijalizovanim oblastima kao što su tehnologija, inženjering i zdravstvena zaštita, uz 85.000 viza izdatih lutrijom. Indijski radnici dobili su više od 70% mjesta u posljednjih nekoliko godina, a slijede ih kineski državljani.
Program je dugo bio predmet kontroverzi. Zagovornici ističu njegovu ulogu koja omogućava SAD-u da privuče vrhunske strane talente i popuni kritična radna mjesta. Studija Nacionalne fondacije za američku politiku iz 2016. pokazala je da je skoro jedna četvrtina američkih startupa vrijednih milijardu dolara imala osnivača koji je prvi put došao u SAD kao međunarodni student.
Ali kritičari vide program kao oružje protiv američkih radnika. Ira Mehlman iz Federacije za američku imigracijsku reformu (FAIR) ukazao je na kontroverzni Diznijev potez prije jedne decenije da otpusti stotine članova američkog osoblja, prisiljavajući ih da obučavaju strane zamjene kao uvjet za otpuštanje.
Iako je Disney negirao bilo kakvu nepravdu i pobijedio kasnije tužbe, slučaj je postao poklič među antiimigrantskim grupama.
FAIR kaže da američke kompanije iskorištavaju sistem za zapošljavanje jeftiniju stranu radnu snagu, smanjujući plaće u SAD-u.
"Ovdje u Sjedinjenim Državama postoji mnogo tehnoloških radnika i to bi trebalo biti prvo sredstvo za ove kompanije koje će izaći tamo i zaposliti ljude koji su američki državljani", rekao je Mehlman, direktor za medije FAIR-a u intervjuu za VOA.
Mehlman je rekao da se program udaljio od svojih korijena kao program za privremene strane radnike, pri čemu ga strani državljani koriste kao pozadina za američko državljanstvo.
"Ovo bi trebao biti program koji kaže da ćete doći ovdje na određeno vrijeme, na trajanje vaše vize, a zatim ćete se vratiti kući", rekao je Mehlman.
Kritike dijele i mnogi republikanci u Kongresu, kao i Trump, koji je 2016. vodio kampanju za okončanje onoga što je nazvao "program jeftine radne snage".
To se nije dogodilo, ali je prva Trumpova administracija brzo krenula protiv programa nakon što je Trump izdao svoju izvršnu naredbu Kupite Amerikance, u roku od nekoliko mjeseci nakon preuzimanja dužnosti. Imigracioni službenici su slijedili strožije zahtjeve za diplomu i plate za strane radnike.
Većinu tih pravila na kraju su sudovi blokirali. Ali službenici za imigraciju pronašli su druge načine da stisnu program. Odobrili su neke zahtjeve za vizu na godinu dana umjesto na tri, odbili su automatska produženja i pojačali inspekcije radilišta. Podnosioci zahtjeva za vizu su bili pogođeni rastućim zahtjevima za dokazima za obradu njihovih predstavki, prema imigracionim advokatima.
Obuka je teško pogodila program. Broj novih odbijanja viza skočio je na 24% u 2018. i pao na 21% u 2019. prije nego što je smanjen na 13% u 2020. To je označilo oštar odmak od Obamine ere, kada je manje od 1 od 10 zahtjeva odbijeno.
"Ono što smo vidjeli da je takva vrsta djelotvorno funkcionirala pod Trumpovom administracijom bilo je uništavanje sistema", rekao je Dalal-Dheini, koji je radio kao specijalni savjetnik u USCIS-u za vrijeme prve Trumpove administracije.
Trumpov plan za vize neizvjestan
Iako su promjene pravila i propisa glomazne i dugotrajne, imigracijski advokati upozoravaju na vjerojatni povratak taktici koju je prva Trumpova administracija koristila da ograniči broj viza izdatih stranim radnicima.
Kathleen Campbell Walker, voditeljica imigracione prakse u advokatskoj kancelariji Dickinson Wright, rekla je da je posebno zabrinuta da bi pojačana kontrola od strane federalnih agenata za borbu protiv prevara mogla usporiti stvari i potencijalno stvoriti "veće poteškoće u odobrenju vašeg statusa vize H-1B".
"To me brine", rekla je Walker, bivši nacionalni predsjednik AILA-e u intervjuu za Glas Amerike.
Planovi buduće administracije za program viza ostaju neizvjesni. Trumpov tranzicioni tim nije odmah odgovorio na zahtjev Glasa Amerike za komentar, ali je glasnogovornik kampanje rekao u izjavi za Washington Post ranije ove godine da će Trump "vratiti sve svoje prethodne [imigracione] politike" odmah po povratku u Bijelu Kuća.
Iako se očekuje da će se Trumpova nova administracija fokusirati na suzbijanje imigranata bez dokumenata, imigracioni advokati kažu da bi nova administracija mogla ciljati na legalnu i ilegalnu imigraciju, ukazujući na imenovanje imigracijskih tvrdolinijaša kao što je Stephen Miller, Trumpov novi zamjenik šefa kabineta u Bijeloj kući .
Ipak, signali su pomiješani. Trump je iznio ideju davanja zelenih karata stranim diplomcima američkih koledža i univerziteta. A ključni Trumpov saveznik Elon Musk je nepokolebljiv pristalica programa H-1B, s tim da je Tesla zaposlio 742 nova strana radnika u fiskalnoj 2024. godini, što je na 16. mjestu među američkim kompanijama s najviše odobrenja za vizu H-1B.
Iako je nejasno kakav će utjecaj, ako ga ima, Musk imati na Trumpovu imigracijsku politiku, Walker je rekla da se "nada da će on možda biti tamo kako bi pokušao pomoći u podešavanju stvari koje su pozitivne za kategoriju H-1B".
Nova američka raketna odbrambena baza u Poljskoj učvršćuje istočni NATO bok
SAD su prošlog mjeseca formalno otvorile stalnu vojnu bazu u Poljskoj, dio NATO-ovog odbrambenog raketnog sistema usred rastućih tenzija s Rusijom. Poljski ministar odbrane kaže da je baza također dokaz poljsko-američke saradnje.
Nova američka vojna baza u sjevernoj Poljskoj postaje ključni dio NATO-ovog odbrambenog raketnog sistema poznatog kao Aegis Ashore.
Smještena u Redzikovu blizu Baltičkog mora i u blizini ruske Kalinjingradske regije, baza je opremljena sa tri lansera, od kojih svaki može držati osam projektila presretača.
Dizajnirana je da zaštiti NATO savez i Evropu od prijetnji balističkih projektila.
Kapetan Michael Dwan, komandant Operativne grupe 64, američke mornarice, koja se fokusira na misije protivraketne odbrane, objasnio je da lanseri rade autonomno, ne zahtijevajući ručnu intervenciju.
“Kada se otkrije prijetnja, naš sistem automatizira taj odgovor odabirom jedne od dostupnih raketa u bilo kojem od naša tri lansera da odgovori na tu prijetnju.”
Baza, zajedno sa sličnom instalacijom u Rumuniji, razaračima američke mornarice stacioniranim u španskoj luci Rota, i radarom za rano upozoravanje u Turskoj, čini vitalni dio NATO-ovog Aegis kopnenog proturaketnog štita iznad Evropa, dizajniranog za suzbijanje prijetnji balističkih projektila srednjeg i srednjeg dometa.
Sistem je nedavno pokazao svoju efikasnost u odbrani Izraela, rekao je zapovjednik Aegis Ashore Poland Matthew Plant.
“Sistem i špijun i misija odbrane od balističkih projektila Aegis testirani su u Sredozemnom moru u odbrani Izraela. Dakle, ti sistemi su testirani i dokazani. Bilo je to iransko lansiranje protiv Izraela. Da.”
U prostoriji za komandu i kontrolu, američko vojno osoblje non-stop prati potencijalne prijetnje. Njihova misija je da otkriju i odgovore na napade projektila, koristeći radarske podatke za usmjeravanje presretača u neutralizaciji nadolazećih projektila.
Zvaničnici ovdje naglašavaju da je baza striktno defanzivna.
“Nema eksploziva ili bojevih glava koje se nalaze na našim projektilima ovdje”, kaže Kapetan američke mornarice Michael Dwan.
Kremlj je odgovorio na otvaranje američke baze u Redzikovu, rekavši da će Rusija usvojiti "odgovarajuće mjere kako bi osigurala paritet".
Za Poljsku, ključnu članicu NATO-a koja se graniči sa Rusijom, Bjelorusijom i Ukrajinom, baza je vitalni dio njene strategije odbrane.
Poljski ministar odbrane Władysław Kosiniak-Kamysz naziva bazu prekretnicom u odvraćanju i odbrani.
„Baza Redzikowo se ne može spakovati u kofer i evakuisati u roku od nekoliko sati. Ovo štiti Evropu, ali i SAD i Kanadu, sve NATO saveznike. To je jedan od ključnih projekata i vidite koliko mu se Rusija protivi, to pokazuje koliko je to važan projekat.”
Bazom upravlja Saveznička vazdušna komanda NATO-a u vazdušnoj bazi Ramstein u Njemačkoj, koja nadgleda komandu i kontrolu sistema odbrane od balističkih projektila bloka.
Šta bi vladino zatvaranje moglo značiti: Zatvaranja ureda i funkcija, prisilni odmori ...
Kongres ima rok do petka u ponoć da smisli način finansiranja vlade ili će se federalne agencije zatvoriti, što znači da bi stotine hiljada federalnih službenika mogle biti poslane kući - ili ostati na poslu bez plaće - neposredno prije praznika.
Republikanci su u srijedu odustali od dvostranačkog plana koji bi spriječio zatvaranje nakon što su se protiv njega izjasnili novoizabrani predsjednik Donald Trump i milijarder Elon Musk.
Trump je rekao predsjedniku Predstavničkog doma Mikeu Johnsonu da u suštini ponovo pregovara o dogovoru nekoliko dana prije roka kada ponestane federalnih sredstava.
Evo šta treba znati o mogućem zatvaranju vlade, na koje bi agencije to moglo utjecati i koliko bi to moglo trajati:
Šta znači ako se vlada zatvori?
Zatvaranje vlade se dešava kada Kongres ne usvoji zakon o privremenom ili trajnom finansiranju vlade, a takvu mjeru ne potpiše predsjednik.
Kada bi počelo zatvaranje vlade?
Ako Kongres ne odobri nastavak rezolucije ili trajniju mjeru potrošnje do petka, savezna vlada će se zatvoriti.
Kada je fiskalna godina završila 30. septembra, Kongres je usvojio nacrt zakona o privremenom finansiranju kako bi vlada ostala u funkciji.
Ta mjera ističe u petak.
Koje bi vladine agencije bile pogođene zatvaranjem?
Svaka federalna agencija određuje svoj vlastiti plan kako se nositi s gašenjem, ali u osnovi sve vladine operacije za koje se smatra da nisu od suštinske važnosti prestaju da se dešavaju, a rad stotina hiljada federalnih službenika je poremećen.
Ponekad su radnici pušteni, što znači da zadržavaju posao, ali privremeno ne rade dok se vlada ponovo ne otvori. Ostali savezni radnici mogu ostati na poslu, ali bez plaće, uz očekivanje da će im biti vraćena u cijelosti kada vlada ponovno otvori.
Osnovna pravila o tome ko radi, a ko ne datiraju iz ranih 1980-ih i od tada nisu značajno izmijenjena. Prema memorandumu o postavljanju presedana koji je sastavio šef budžeta tadašnjeg predsjednika Ronalda Reagana, David Stockman, federalni radnici su izuzeti od otkaza ako su njihovi poslovi vezani za nacionalnu sigurnost ili ako obavljaju osnovne aktivnosti koje "štite život i imovinu".
Osnovne vladine agencije poput FBI-a, granične patrole i obalne straže ostaju otvorene. Službenici Uprave za sigurnost saobraćaja će nastaviti da rade na kontrolnim punktovima aerodroma. Američka poštanska služba također neće biti pogođena jer je nezavisna agencija.
Ali nacionalni parkovi i spomenici bi se zatvorili, a dok bi trupe ostajale na svojim položajima, mnogi civilni zaposlenici u agencijama poput Ministarstva odbrane bi bili poslani kući. Sudski sistemi bi takođe bili pogođeni pauziranjem parničnih postupaka, dok bi se krivična gonjenja nastavila.
Automatska naplata poreza bi ostala na pravom putu, ali bi Poreska služba prestala da vrši reviziju poreskih prijava.
Hoće li gašenje vlade utjecati na čekove socijalnog osiguranja?
Ne. Primaoci socijalnog osiguranja i Medicare i dalje bi primali svoje beneficije, koje su dio obavezne potrošnje koja ne podliježe godišnjim mjerama izdvajanja. Ljekari i bolnice će također nastaviti primati svoje naknade za Medicare i Medicaid.
Ali moguće je da nove prijave neće biti obrađene. Tokom zatvaranja vlade 1996. godine, hiljade podnosilaca zahtjeva za Medicare su odbijane dnevno.
Šta je “CR” ili kontinuirana rezolucija?
Kada se Kongres odluči za donošenje mjera za finansiranje savezne vlade, često se pojavljuje izraz “CR”. šta to znači?
"CR" znači "nastavak rješavanja", a to je privremeni zakon o potrošnji koji omogućava saveznoj vladi da ostane otvorena i djeluje prije nego što Kongres i predsjednik odobre trajnije izdvajanje.
„Čista CR“ je u suštini zakon kojim se proširuju postojeća izdvajanja, na istim nivoima kao i prethodne fiskalne godine.
Šta je omnibus zakon?
To je ogromna, sveobuhvatna mjera koju su zakonodavci generalno imali malo vremena da svare – ili razumiju – prije nego što o njoj glasaju.
Postoji mnogo mjera potrošnje koje su sve spojene u jednu, a ponekad se to dogodi ako desetak zasebnih mjera finansiranja ne prođe kroz kongresni proces potrošnje na vrijeme da bi se usvojile kako bi se financirala federalna vlada.
Ali republikanci su se ovoga puta odlučili protiv omnibusa, nadajući se da će umjesto toga ponovo pregovarati o svim federalnim troškovima sljedeće godine kada Trump bude u Bijeloj kući i kada će kontrolirati oba doma Kongresa.
Hoće li doći do zatvaranja vlade?
Možda — a možda i ne.
Na Capitol Hillu često dolazi do trzavica oko sastavljanja paketa finansiranja u posljednjem trenutku kako bi vlada ostala otvorena neposredno prije roka, barem privremeno.
Ali zatvaranja su se dogodila, nedavno prije šest godina, kada je Trump tražio financiranje zida duž granice između SAD-a i Meksika. To zatvaranje je bilo najduže u istoriji SAD-a.
Vlada Džimi Kartera je bila zatvarana svake godine tokom njegovog predsjedničkog mandata.
Bilo je i šest zatvaranja tokom Reganovog vremena u Bijeloj kući.
Bijela kuća: Članstvo u NATO-u neophodno za bezbjednosne garancije Ukrajine, ali odluka o pozivu zavisi od sljedećeg predsjednika
Dok se administracija predsjednika Joea Bidena priprema za prijenos vlasti na novi tim novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa, Julija Iarmolenko iz ukrajinskog VOA servisa razgovarala je s Michaelom Carpenterom, direktorom Vijeća za nacionalnu sigurnost za Evropu.
Carpenter je razgovarao o konačnim naporima Bidenove administracije da ojača Ukrajinu i zašto bi od Washingtona trebalo više vremena i resursa da započne uspješne pregovore između Ukrajine i Rusije.
VOA: U septembru smo razgovarali o ukrajinskom „planu pobjede“, a sada se čini da se razgovor kreće ka pregovaračkom procesu. Mislite li da je pobjeda Ukrajine još moguća? I postoji li nešto što Bidenova administracija još uvijek može učiniti kako bi pomogla Ukrajini da postigne taj cilj?
Michael Carpenter, viši direktor za Evropu u Vijeću za nacionalnu sigurnost: Da. Mislim da je pobjeda moguća. Mislim da Ukrajina mora prevladati. Mislim da za dobro međunarodnog poretka, za dobrobit sigurnosti u Evropi i za dobro svih onih hrabrih Ukrajinaca koji se bore za svoju slobodu, ono mora pobijediti. Pitanje je šta sada možemo učiniti da Ukrajinu postavimo u poziciju snage? Biće potreban posvećen napor da se pruži dodatna bezbjednosna pomoć kako bi se stabilizovale linije. I biće potreban niz drugih napora, uključujući makrofinansijsku pomoć, humanitarnu podršku, podršku energetskom sektoru. Ali ovo je u toku. A ova administracija, iako joj je ostalo još samo mjesec dana na funkciji, nastaviće da povećava podršku i potrošiće svaki peni. Svaki dolar sigurnosne pomoći koji je odobren za Ukrajinu bit će obavezan do kraja ove godine.
VOA: Ali ima li dovoljno vremena? Pentagon je jučer rekao da možda neće moći da iskoriste svaki dolar preostalih sredstava za pružanje sigurnosne pomoći.
Michael Carpenter: Oh, hoće. Sada je dio te sigurnosne pomoći na ugovoru, tako da dio neće stići do 2025. Ali sav novac će biti potrošen do 20. januara.
Glas Amerike: Vazdušna odbrana i dalje je najveći problem za ukrajinske civile. U tom preostalom vremenu, hoće li se dati prioritet protivvazdušnoj odbrani kako bi se ukrajinskim civilima pružila neka vrsta zaštite?
Michael Carpenter: Od svih sposobnosti koje su Ukrajini potrebne, protivvazdušna odbrana je najvažnija jer se radi o zaštiti gradova koje Rusija gađa, nemilosrdno gađajući svojim bespilotnim letjelicama, krstarećim projektilima i balističkim projektilima, uključujući i Orešnik. A onda i za kritičnu infrastrukturu. Zaista je važno imati, možda ne uvijek Patriote, ali manju verziju sistema protivvazdušne odbrane.
Dakle, to je apsolutno prioritet. Problem je u tome što su mnogi naši partneri i saveznici toliko duboko zaronili u svoje dionice da nemaju puno toga za dati. Dakle, razgovaramo sa svim našim saveznicima, da vidimo šta još možemo dobiti prije zime kako bismo Ukrajini dali protivvazdušnu odbranu koja joj je potrebna.
Glas Amerike: Novoizabrani predsjednik Trump i njegov tim razgovaraju o okončanju rata za 24 sata. I kažu da koordiniraju svoj rad sa sadašnjom administracijom. Postoji li konsenzus između dva tima o potrebi za pravednim mirom u Ukrajini, a ne samo za prekidom borbi?
Michael Carpenter: Ne mogu govoriti u ime Trumpove administracije koja uskoro stupa na dužnost. Morat ćete ih pitati za njihovo mišljenje. Ono što mogu reći je da, da bi pregovori bili uspješni, moraju se na odgovarajući način iskoristiti. I zato Ukrajina mora biti u stanju da pristupi tim pregovorima sa pozicije snage, što prije svega znači zaustavljanje erozije prednje linije trupa u Donbasu i barem stabilizaciju tih linija, ako ne i preokretanje zamaha. To će potrajati. Dakle, to će trajati 2025. i trebaće resurse. Biće potrebna dodatna bezbjednosna pomoć, da bi Ukrajina to mogla da uradi. Vidite, ideja da su Rusi sada zaista jaki je, mislim, lažna. Vidjeli smo da se čak 600.000 ruskih žrtava nakupilo tokom ovih 2½ godine rata i da se ruska ekonomija, naravno, inflacija povećava. Kamatne stope su na 21%, potencijalno čak i više. Ali, to je rečeno, moraćemo da obezbijedimo Ukrajinu da bi mogla da prevlada. I bez obzira u kojoj ste administraciji ili u kojoj ste zemlji i kojoj političkoj stranci pripadate, to je objektivna činjenica, da će Ukrajina morati da ima snagu koju obezbjeđuju resursi da bi mogla da pristupi Rusiji i vodi pregovore gde oni mogu zaštititi svoj suverenitet i nezavisnost.
VOA: Koja je vaša poruka sljedećoj administraciji? Kako se nadate da će pristupiti ovom pitanju ruskog rata protiv Ukrajine? I kako mislite da mogu dati Ukrajini onu polugu koja joj je potrebna za sve moguće pregovore?
Michael Carpenter: Pa, mislim da je temeljna poruka da bez obzira da li ste zabrinuti zbog rastućeg utjecaja i sposobnosti NRK-a, kineske nepoštene tržišne prakse, onoga što rade u smislu prava intelektualnog vlasništva i krađe intelektualnog imovine, bilo da govorite o drugim vrstama zlonamjernog uticaja koje NR Kina projektuje, sve je to na neki način povezano sa ratom u Ukrajini, jer Ukrajina je temeljna osnova unutar međunarodnog sistema na kojoj je sve ostalo počiva, taj suverenitet, njegov teritorijalni integritet, to je nepovredivost granica. Ako to ne zaštitite u Ukrajini, ne štitite to nigdje. I tako, bez obzira sa kojim timom razgovaramo, s kojom administracijom, kojom državom, ovo centralno mesto Ukrajine, a ne da je to neki daleki sukob gde, znate, dve zemlje imaju spor oko teritorije. Mnogo je veći od toga. To mora biti osnovna poruka.
Glas Amerike: Predsjednik Zelenski je rekao da će poziv Ukrajini da se pridruži NATO-u pomoći da se zaustavi "vruća faza" rata. I kaže da o tome namjerava razgovarati s predsjednikom Bajdenom. Treba li očekivati bilo kakvu promjenu mišljenja o ovome u Washingtonu?
Michael Carpenter: Mislim da je na novom timu da odluči o pozivu za NATO. Ono što mogu reći je da, na kraju krajeva, da bi Ukrajina imala svoju sigurnost zaštićena, ona mora biti u NATO-u. Ne postoji ništa drugo što bi odgovaralo članu pet NATO-a u smislu garancije sigurnosti, jer je raspoređen na 32 saveznika i zato što nosi težinu svih njihovih kolektivnih odbrambenih sposobnosti. Dakle, ovo je mjesto gdje Ukrajina očigledno treba da stigne. Mora imati članstvo u alijansi. A na samitu NATO-a u Vašingtonu prošlog jula, svi smo rekli da je Ukrajina na nepovratnom putu ka članstvu. To mora biti cilj. Pitanje je koliko će vremena trebati da 32 saveznika i njihovi parlamenti ratifikuju članstvo u NATO-u? Trebaće vremena. A ono što treba da uradimo u međuvremenu, da li treba da razmislimo o tome kakve bezbednosne garancije, kakvu bezbednosnu pomoć, trebamo da pomognemo da se Ukrajina preplavi, sve dok ona ne dobije garanciju iz člana pet?
VOA: Ali zašto je [je] predsjednik Bajden odlučio da nije vrijeme da pozove Ukrajinu? Jer saveznici kažu da su Washington i Berlin dvije prijestolnice koje ne daju zeleno svjetlo na poziv Ukrajini za ulazak u NATO.
Michael Carpenter: Gledajte, ako Sjedinjene Države žele podržati poziv, to mora biti nešto što će biti podržano u svim administracijama. Ne može biti da jedna administracija to podrži, a da druga povuče poziv. Mora biti izdržljiv. I tako, znate, zato mislim da ova administracija neće ništa preduzeti po ovome bez podrške sledeće administracije. Dakle, u suštini, na njima je da se bave ovim. Ali kao što sam ranije rekao, činjenica da Ukrajina mora biti u NATO-u da bi imala svoje sigurnosne garancije – mislim da je to nepobitna činjenica. I tako je pitanje vremenske linije i kako izgraditi jedinstvo. Jer i vi ne želite da vodite borbu unutar NATO-a gde neke zemlje podržavaju, a druge su protiv. Morate uskladiti diplomatiju sa ciljevima. I zato morate imati svih 32 saveznika koji kažu, da, sada je trenutak, a onda bismo to trebali učiniti zajedno. Dakle, biće mnogo razgovora iza zatvorenih vrata o ovome za koje pretpostavljam da će se održati tokom narednih meseci u novoj administraciji. I, znate, naš tim, predsjednik Biden, znate, podržat će te razgovore i usmjeravat će sljedeći tim o tome u mjeri u kojoj oni žele da poslušaju taj savjet. Naravno, ovo će biti njihov poziv.
VOA: Osvrćući se na odgovor Bajdenove administracije na ruski rat protiv Ukrajine, neki kritičari kažu da polumjere, neodlučnost, oklijevanje nisu omogućili Ukrajini da bude u potpunosti uspješna. Postoji li nešto što bi predsjednik Bajden volio da je mogao učiniti drugačije?
Michael Carpenter: Gledajte, mislim da će u budućnosti biti vremena da se sagledaju lekcije naučene iz ovog rata, šta se moglo učiniti drugačije. Činjenica je da su postojale različite faze ovog rata. Došlo je do prvog napada na Kijev kada je protivtenkovsko oružje bilo najvažnije. A to je bila sposobnost koja je zaista bila važna na bojnom polju. U kasnijim fazama rata tenkovi nisu bili toliko istaknuti, pa je protutenkovsko oružje možda bilo manje važno. Onda smo počeli da pričamo o F-16 i počeli smo da pričamo o sistemima protivvazdušne odbrane, Patriot sistemima i drugim vrstama sposobnosti. Tako da je svaka faza ovog rata iznijela na vidjelo nove sposobnosti koje su bile kritične u toj fazi. Realnost je da ni Sjedinjene Države ni bilo koji od naših saveznika nisu imali na raspolaganju ogromne viškove ovih sposobnosti.
Na primjer, rakete ATACMS [vojni taktički raketni sistem], posebno varijante dugog dometa. Niko od nas, ne
Sjedinjene Države, svakako ne naši saveznici, imale su na raspolaganju veliki broj ovih projektila, samo da bi mogle da predaju Ukrajini iz dana u dan. Trebalo je vremena. Jedina stvar koju smo otkrili je da naša odbrambena industrijska baza u Sjedinjenim Državama treba mnogo više ulaganja. Potrebno ga je dramatično povećati da bi se moglo nositi s ovakvim nepredviđenim situacijama. To smo naučili. A tu je i drugi dio ovoga, a to je da je ključna varijabla u trenutnoj borbi ljudstvo. Možemo razgovarati o svim vrstama sposobnosti i oružju i municiji koju želimo. Ali na kraju dana, najvažnija varijabla je koliko vojnika svaka zemlja ima na linijama fronta. I tu jednostavno vidimo da Rusija ima brojčanu nadmoć.
I zato moramo da osmislimo strategiju za napredovanje kako možemo pomoći Ukrajini da regrutuje više ljudi, da dovede više ljudi, da služi na prvim linijama fronta, čak i kada zapadne zemlje obezbeđuju obuku i opremu. Ali samo pričanje o obuci i opremanju bez uzimanja u obzir ovog pitanja ljudstva nije u stvari odavanje pravde situaciji na prvoj liniji fronta.
Glas Amerike: Ali ima li dovoljno opreme?
Michael Carpenter: Ograničavajući faktor trenutno nije oprema. Reći ću vam da trenutno ima dosta municije na ukrajinskim zalihama. Obećali smo, zapadne zemlje, ne samo Sjedinjene Države, takođe i naši saveznici, da ćemo obučiti svakog ukrajinskog vojnika kojeg ukrajinske oružane snage mogu da iznesu.
Glas Amerike: Predsjednik Zelenski je trenutno u Briselu. Mislite li da je sada vrijeme da evropski saveznici pojačaju podršku Ukrajini?
Michael Carpenter: Nedvosmisleno, da. Apsolutno. Vrijeme je da naši evropski partneri i saveznici pojačaju, da pogledaju svoje zalihe, da pogledaju svoju odbrambenu industrijsku bazu. Mi smo svoje znatno povećali. Imamo još puno posla. Nije tamo gde bismo želeli da bude.
Ali kada uzmete nešto poput, na primjer, 155 [mm] municije, mi smo udvostručili, a onda opet udvostručili, našu proizvodnu sposobnost. U Evropi, to daleko zaostaje.
Stoga nam trebaju naši evropski saveznici da se pojačaju i sagledaju ove ključne sposobnosti. Kada govorite o sistemima protivvazdušne odbrane, upravo smo o tome govorili. Potrebni su nam i naši evropski partneri da budu u stanju da proizvedu protivvazdušnu odbranu i da te sisteme daju Ukrajini ili gde god bi drugde mogli da budu potrebni. Dakle, ne radi se samo o Sjedinjenim Državama. Ovdje se radi i o pojačanju naših saveznika. Uradili su mnogo. Uradili su mnogo u pogledu ukupne podrške koja je pružena. Ali kada pogledate zemlju po zemlju, sigurno postoje neke zemlje koje bi mogle učiniti mnogo više.
SAD sankcije za bh. ministra, te 3 osobe i 4 firme povezane sa porodicom Dodik
Košarac je na listu dodat zajedno sa još tri osobe i četiri preduzeća, osumnjičeni da su, kako se navodi u saopštenju, "dio finansijske mreže sankcionisanog predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, i omogućavaju porodici Dodik da nastavi sa svojim pokušajima da izbjegne sankcije".
"Sjedinjene Američke Države danas uvode sankcije za tri pojedinca i četiri entiteta koji čine dio pokroviteljske mreže predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i omogućavaju porodici Dodik da izbjegne sankcije SAD. Ova akcija uključuje i označavanje Staše Kosarca, bosanskohercegovačkog političara koji služi kao ključni pokretač Dodikove korupcije i destabilizirajuće političke agende,"stoji u obrazloženju State Departmenta.
"Vlada SAD-a je Dodika ranije označila za, između ostalog, bavljenje korupcijom u vezi sa zapadnim Balkanom. Dodik je godinama koristio svoj službeni položaj da akumulira lično bogatstvo preko kompanija povezanih sa njim i njegovim sinom Igorom Dodikom. Ova korupcija je narušila povjerenje javnosti u državne institucije Bosne i Hercegovine i vladavinu prava. Dodikova mreža je nastavila sa namjernim pokušajima da zaobiđe američke sankcije, odnosno manipulacijom upravljačkim strukturama i preregistracijom određenih kompanija pod novim nazivima."
"Današnja akcija dodatno razotkriva eklatantne i korumpirane pokušaje porodice Dodik da se obogati i zaobiđe sankcije SAD-a. Sjedinjene Države će nastaviti ciljati i promovirati odgovornost za one koji olakšavaju Dodikovu korupciju i omogućavaju njegove napore da nastavi destabilizirajuće aktivnosti u Bosni i Hercegovini", navodi State Department.
Nova imena su i Mirko i Aleksandar Dobrić te Vlatko Vukotić zbog veza sa Igorom Dodikom, sinom Milorada Dodika, koji je od ranije također pod sankcijama.
Vukotićeva firma Vorto također je sankcionirana.
Na listi sankcioniranih firmi našla se i nova firma Best Services iz Banja Luke, koja je, kako je navedeno, nasljednica bivše firme Dodikove kćerke Gorice. U obrazloženju za firmu Best Service navedeno je da je povezana sa Aleksandrom Dobrićem.
Tu je i firma Nimbus Innovations iz Banja Luke, također povezana sa Igorom Dodikom.
Firma Zelena Jabuka na listi se našla zbog veze sa Mirkom Dobrićem.
