Izdvojeno
Halil Lagumdžija, sudija Suda BiH, novi je predsjednik VSTV-a
Halil Lagumdžija, sudija Državnog suda, imenovan je na čelo Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) na današnjoj sjednici.
Lagumdžija se nakon izbora za predsjednika zahvalio kolegama na ukazanom povjerenju.
“Rekao sam i ostajem pri tome, i da je rezultat bio drugačiji, da bih nastavio raditi u Vijeću u punom kapacitetu i dao bih sve od sebe da sarađujem sa predsjednikom. Očekujem od svih članova Vijeća da razmišljaju na način kao što sam ja sada rekao i obaćavam da ću uložiti maksimum – i ljudske i stručne kapacitete da ovo Vijeće radi kako je to propisano Zakonom i podzakonskim aktima”, kazao je Lagumdžija.
On je tokom prihvatanja kandidature kazao kako smatra da je dovoljno upoznat sa svim što se radi, te da će mu radno i životno iskustvo dati mogućnost „da radim kvalitetno“.
„Pozvat ću sve kolege, članove VSTV-a da ubuduće radimo kao tim“, kazao je Lagumdžija.
On je u VSTV izabran umjesto bivšeg člana Dragomira Vukoja. Kako se navodi u njegovoj biografiji na stranici Suda, nakon što je diplomirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu, Lagumdžija je počeo raditi u firmi “Poliester” Priboj- Srbija.
Od 1994. godine bio je potpredsjednik i predsjednik Izvršnog odbora okruga Goražde, a 1995. godine imenovan je na dužnost sudije Okružnog vojnog suda Goražde. Od 1996. godine do 2010. godine bio je sudija Kantonalnog suda Goraždu, nakon čega je imenovan za sudiju Suda BiH.
Kako je kazala Duška Bogojević, članica tročlane komisije za izbor novog rukovodstva Vijeća, drugi kandidat Srđan Forca je imao glas manje u drugom krugu od Lagumdžije, odnosno sedam glasova.
Komisiju za izbor predsjednika i potpredsjednika osim Bogojević, čine Davor Martinović i Lejla Hadžić. Funkciju predsjedavajuće obavlja Amila Kunosić.
Za kandidata je bila predložena i Biljana Simeunović, koja nije prošla u drugi krug glasanja.
Za kandidata za predsjednika bila je predložena i Sanela Gorušanović – Butigan, kooj je izglasan prestanak ovlaštenja predsjedavajuće.
Gorušanović – Butigan se zahvalila na kandidaturi, te kazala kako je nakon pripremnog sastanka odlučila da ne želi biti kandidat.
Novo rukovodstvo izabrano je nakon ostavke ranijeg predsjednika Milana Tegeltije. On je u decembru 2020. godine podnio ostavku na funkciju predsjednika i člana Vijeća.
Nakon predloženih kandidata za predsjednika VSTV-a, vodila se rasprava o tome da li kandidati trebaju prezentirati svoj ekspoze.
Predsjedavajuća Kunosić je kazala kako se ranije mogla razmatrati opcija predstavljanja kandidata, ali da je sada kasno i neprimjereno, nakon čega je započeo izbor predsjednika.
Izabrane i nove potpredsjednice
Odlukom Vijeća na mjesto potpredsjednica izabrane su Sanela Gorušanović – Butigan i Biljana Simeunović.
Gorušanović – Butigan je za poziciju potpredsjednice predložila Berina Alihodžić, koja je ranije pojasnila kako je kod nje vidjela veliki entuzijazam, pojašnjavajući kako je ona ona došla iz velikog suda, Općinskog suda u Sarajevu.
“Prva dolazi na posao, a zadnja odlazi. Neopterećena je od bilo čega. Nova je članica i dolazi bez paske sa velikog suda”, pojasnila je Alihodžić svoj prijedlog.
Gorušanović-Butigan je sutkinja Općinskog suda u Sarajevu. Za člana VSTV-a BiH izbrana je u junu 2020. godine iz reda sudija kantonalnih i općinskih sudova Federacije Bosne i Hercegovine, nakon čega je imenovana i za potpredsjednicu ovog tijela.
Na sjednici VSTV-a u decembru 2020. godine, nakon ostavke Milana Tegeltije na mjesto predsjednika i člana VSTV-a BiH, Vijeće je donijelo odluku kojom je Gorušanović – Butigan ovlastilo da predstava instituciju, do izbora novog člana Vijeća ispred okružnih i osnovnih sudova Republike Srpske, kako bi Vijeće u punom sastavu moglo pristupiti izboru Predsjedništva VSTV-a BiH.
Drugu izabranu potpredsjednicu, Biljanu Simeunović, tužiteljicu Državnog tužilaštva, također je predložila Alihodžić.
Simeunović je diplomirala na Pravnom fakultetu u Sarajevu 1987. godine, a od 1988. do 1996. godine radila je u Osnovnom sudu u Bijeljini kao pripravnik, stručni saradnik i sudija.
Nakon toga je radila kao advokat u Bijeljini do 2001. godine kada postaje sekretar Vlade Republike Srpske.
Za tužiteljicu Državnog tužilaštva imenovana je 2003. godine. Bila je članica VSTV-a i od 2008. do 2012. godine.
See all News Updates of the Day
Trka sa vremenom: Šta još Biden planira da uradi do kraja mandata
Zvaničnici administracije Joea Bidena u trci su sa vremenom dok odobravaju milijarde dolara i preduzimaju druge korake kako bi pokušali da ostave lični pečat odlazećeg predsjednika prije nego što novoizabrani predsjednik Donald Trump preuzme dužnost u januaru.
"Svaki dan je važan", rekao je Biden u obraćanju naciji prošle nedjelje nakon što je potpredsjednica Kamala Harris priznala poraz od Trumpa u predsjedničkoj trci.
Trump je obećao da će ukinuti nepotrošena sredstva u Bidenovom značajnom zakonu o klimi i zdravstvenoj zaštiti i zaustaviti projekte razvoja čiste energije.
"Postoji samo jedna administracija u ovom trenutku", rekao je sekretar za saobraćaj Pete Buttigieg. "To je tako sada, a biće tako i nakon 20. januara. Naša odgovornost je da dobro iskoristimo sredstva za koja nas je Kongres ovlastio i za čiju dodjelu smo odgovorni tokom posljednje tri godine."
Ali Trump će u januaru kontrolisati više od "novčanika". Njegova administracija takođe može da predloži nove propise kako bi poništila nešto od onoga što je Bidenova uradila kroz proces donošenja pravila.
Evo nekih poteza koje Bidenova administracija sada preduzima:
Infrastrukturna potrošnja
Zvaničnici Bidenove administracije se nadaju da će projekti finansirani u okviru zakona o infrastrukturi od jednog biliona dolara i zakona o klimi od 375 milijardi dolara trajati duže od Bidenovog mandata i rade na tome da osiguraju da novac od značajnih mjera nastavi da "teče".
Buttigieg je najavio više od 3,4 milijarde dolara grantova za projekte poboljšavanja željeznice, da pomognu lukama u SAD, smanje smrtne slučajeve na autoputevima i podrže domaću proizvodnju održivih transportnih materijala.
"Ulažemo u bolje transportne sisteme koji obuhvataju svaki kutak zemlje i u radnike koji će proizvoditi materijale i graditi projekte", rekao je on. "Ljudi će imati bezbjednija putovanja, čistiji vazduh i jače lance snabdijevanja na koje svi računamo."
Postizanje ekoloških ciljeva
Najave velikih grantova za životnu sredinu i odobrenja projekata pojačale su se posljednjih mjeseci u onome što zvaničnici Bijele kuće opisuju kao "sprint do kraja" Bidenovog četvorogodišnjeg mandata.
Agencija za zaštitu životne sredine nedavno je postavila nacionalni rok za uklanjanje olovnih cijevi i najavila skoro tri milijarde dolara kako bi pomogla lokalnim sistemima za vodosnabdijevanje da budu u skladu sa tim. Agencija je saopštila i da će naftne i gasne kompanije prvi put morati da plate federalne poreze ako emituju opasan metan iznad određenih nivoa.
Sekretarijat za energetiku je u međuvremenu najavio kredit od 544 miliona dolara jednoj kompaniji iz Michigana za proširenje proizvodnje visokokvalitetnih pločica od silicijum karbida za električna vozila. Zajam je jedan od 28 poslova u ukupnom iznosu od 37 milijardi dolara odobrenih u okviru programa zajma za čistu energiju koji je oživljen i proširen pod Bidenom.
"Postoji nova hitnost da se sve to završi. Vidimo kako se novac preliva", rekla je Melinda Pierce, zakonodavna direktorka Sierra kluba. Biden i njegovi saveznici "stvarno žele da završe posao koji su započeli".
Pomoć Ukrajini
Portparolka Pentagona Sabrina Singh rekla je novinarima da Biden želi da "iskoristi ovlaštenja koja mu je Kongres dodijelio prije nego što napusti funkciju. Tako da ćemo mnogo raditi da se to dogodi".
Bidenova administracija bi morala da požuri sa 7,1 milijardu dolara u oružju - 4,3 milijarde dolara iz dodatnog iznosa za 2024. i 2,8 milijardi koji se još vode kao ušteđevina zbog toga što Pentagon preračunava vrijednost poslatih sistema - iz Pentagonovih zaliha kako bi potrošila sve ta sredstva prije nego što Trump položi zakletvu.
Na raspolaganju je i još 2,2 milijarde dolara za stavljanje sistema naoružanja u dugoročne ugovore. Međutim, nedavni paketi pomoći bili su mnogo manji, svaki od oko 200 do 300 miliona dolara.
Sekretar za odbranu Lloyd Austin rekao je da su sredstva već namijenjena, što bi trebalo da otežava njihovo vraćanje jer bi nova administracija to morala da poništi.
Pritisak da se brzo potvrde izbori sudija
Još jedan prioritet za Bijelu kuću je dobijanje potvrde Senata za što veći broj saveznih sudija prije Trumpove inauguracije 20. januara.
Senat je ove nedjelje glasao sa 51 prema 44 da potvrdi bivšu tužiteljicu April Perry za sutkinju Okružnog suda SAD u sjevernom Illinoisu. Više od deset nerešenih sudijskih kandidata izašlo je iz pravosudnog komiteta Senata, osam nominacija sudija čeka glasanje u odborima, a šest čeka na saslušanja.
Trump je pozvao republikance da se suprotstave naporima da se potvrde kandidati za sudije. "Nikakve sudije ne bi trebalo da budu odobrene tokom ovog vremenskog perioda jer demokrate žele da probiju svoje sudije dok se republikanci bore oko liderstva", napisao je Trump na X-u.
Oprost studentskog kredita
Sekretarijat za obrazovanje žuri da finalizuje novo federalno pravilo kojim bi se ukinuli studentski zajmovi za ljude koji se suočavaju sa finansijskim poteškoćama. Prijedlog - jedan od Bidenovih jedinih planova studentskog zajma koji federalni sudovi nisu zaustavili - nalazi se u procesu javnog razmatranja koji treba da se završi 2. decembra.
Poslije toga, Sekretarijat ima malo vremena da završi akte i počne da ih sprovodi, što je proces koji obično traje mjesecima. Kao i drugi Bidenovi napori, gotovo sigurno je da bi se suočio sa pravnim izazovom.
Pored toga, Bidenova administracija ima prostora da ubrza otkazivanje studentskog kredita za ljude kojima je već obećana olakšica jer su ih koledži prevarili, rekao je Aaron Ament, zvaničnik Sekretarijata za obrazovanje Obamine administracije i predsjednik Nacionalne mreže za odbranu prava studenata.
Sekretar za obrazovanje Miguel Cardona mogao bi da odluči o tom slučaju i drugima radije nego da ih preda Trumpovoj administraciji, za koju se očekuje da će favorizovati fakultete koji ostvaruju profit. "To je lako", rekao je Ament. "Postoji veliki broj slučajeva koji se nalaze na Cardoninom stolu. Teško je zamisliti da bi oni ostali netaknuti."
Trump još nije rekao šta bi uradio u vezi sa opraštanjem studentskog kredita. Međutim, on i republikanci su kritikovali Bidenove napore.
Demokrate pokušavaju saznati gdje su pogriješili. Analitičari upućuju na ekonomiju
Nakon što su izgubili utrku za Bijelu kuću, demokrate istražuju gdje su zapravo pogriješili. Analitičari kažu da je ekonomija odigrala najveću ulogu u gubicima stranke i porazu potpredsjednice Kamale Harris, ali su tome doprinijeli i drugi faktori. Izvještava Veronica Balderas Iglesias.
Da li će Trumpov povratak u Bijelu kuću dovesti do jačanja američko-turskih veza?
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan bio je među prvim stranim liderima koji su čestitali novoizabranom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu na izbornoj pobjedi.
Predsjednik Joe Biden nije ugostio Erdogana u Bijeloj kući iako su se njih dvojica sastajali na marginama međunarodnih samita i razgovarali telefonom.
Obraćajući se novinarima koji prate njegov povratak iz posjete Saudijskoj Arabiji i Azerbejdžanu, Erdogan je izrazio nadu u poboljšanje odnosa sa Sjedinjenim Državama, dodajući, međutim, da će za postizanje tog cilja biti potrebni lični sastanci.
Dvojica lidera su imali bliske lične odnose tokom Trumpovog prvog mandata. Međutim, bilateralne odnose obilježili su i teški periodi tokom te administracije.
Sa Trumpovim povratkom u Bijelu kuću u januaru, analitičari su za Glas Amerike rekli da, iako možda postoje mogućnosti za veću saradnju u nekim oblastima, ne očekuju velike promjene.
James Jeffrey, koji je bio američki ambasador u Turskoj od 2008. do 2010. godine, vidi Ukrajinu kao jednu oblast s potencijalom za saradnju.
Pozivajući se na Trumpovo obećanje da će okončati rat u Ukrajini, Jeffrey kaže da bi Turska mogla igrati ulogu u pregovorima o prekidu vatre.
Alan Makovsky, viši saradnik za nacionalnu sigurnost i međunarodnu politiku u Centru za američki napredak, također vjeruje da Trumpov prioritet da okonča rat u Ukrajini stvara značajnu priliku za Erdogana.
NATO saveznik, Turska je pažljivo balansirala usred rata u Ukrajini, isporučujući Ukrajini naoružane bespilotne letjelice, istovremeno održavajući veze s Rusijom u energetici i turizmu.
Erdogan, koji je održavao dobre odnose i s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, dugo je govorio da nijedna strana nema koristi od rata i ponudio se da bude domaćin i posreduje u mirovnim pregovorima.
Nesporazum oko Sirije
Nesuglasice između Turske i Sjedinjenih Država tokom Trumpovog prvog mandata uključivale su frustraciju Ankare američkom podrškom Sirijskim demokratskim snagama (SDF) koje predvodi kurdska milicija - Jedinice za zaštitu naroda, poznate kao YPG u sjevernoj Siriji.
Nakon telefonskog razgovora s Erdoganom 6. oktobra 2019, Trump je neočekivano najavio da će se SAD povući iz Sirije. Mnogi američki vojni zvaničnici, koji su svi bili zatečeni objavom, nisu podržali tu ideju.
Napetost između saveznika pogoršala se nakon što je Trump 9. oktobra poslao pismo Erdoganu, upozoravajući ga na vojni upad u Siriju.
Nakon Trumpove objave o povlačenju, Turska je 9. oktobra pokrenula vojnu operaciju u sjevernoj Siriji usmjerenu na YPG.
Sporazum o prekidu vatre postignut je tokom posjete tadašnjeg potpredsjednika Mikea Pencea Ankari 17. oktobra.
Sada neki u Ankari očekuju da bi SAD mogle preispitati svoje prisustvo u sjevernoj Siriji tokom Trumpovog drugog mandata.
Jeffrey, američki izaslanik za Siriju od 2018. do 2020, sugerira da bi Trumpova administracija mogla preispitati ovo pitanje.
„Svaki put kada su ljudi bili u stanju uvjeriti [Trump o Siriji, to] je bilo da trupe služe nizu važnih ciljeva. Ovo je jedno od najjeftinijih vojnih raspoređivanja s visokim povratom. Mi držimo Islamsku državu pod kontrolom. Drugo, držimo vitalni teren, blokirajući iranske, Assadove i ruske ambicije”, rekao je on za Glas Amerike.
Washington je dugo govorio da je njegovo partnerstvo sa SDF-om neophodno za trajni poraz ISIS-a i suprotstavljanje Iranu.
Ankara smatra YPG sirijskim ogrankom PKK-a, koju su američki zvaničnici također označili kao terorističku organizaciju.
Trump je za državnog sekretara nominovao Marca Rubija, republikanskog senatora sa Floride. Rubio je u to vrijeme bio jedan od najjačih protivnika povlačenja SAD-a iz Sirije.
On je tu odluku označio kao „katastrofalnu grešku koja će imati strašne posljedice daleko izvan Sirije”, pozivajući Trumpa da je preispita.
„Moraćemo da vidimo kako to funkcioniše i kako su se stavovi Marca Rubija možda promijenili da bi se više uskladili sa Trumpovim ili obrnuto”, rekao je Makovksy. „Ali svako ko je mislio da Trumpov izbor znači da će se SAD uskoro povući iz Sirije sigurno bi morao ponovo razmisliti o tom gledištu u svjetlu imenovanja Rubija. Mislim da je malo vjerovatno da ćemo se povući iz Sirije.”
Trumpovim kandidatima za pozicije u kabinetu potrebno je odobrenje Senata prije nego što preuzmu dužnost.
F-35 program
Jedan komplicirajući faktor u američko-turskim odnosima tokom Trumpovog prvog mandata bila je turska kupovina odbrambenog raketnog sistema S-400 od Rusije, što je nagnalo Washington da ukloni Ankaru iz programa zajedničkih udarnih borbenih aviona F-35.
Trumpova administracija je u decembru 2020. sankcionirala Tursku prema Zakonu o suzbijanju američkih protivnika kroz sankcije (CAATSA).
Turska, koja je od tada zatražila ukidanje sankcija CAATSA, vratila se razgovorima s američkim zvaničnicima o mogućem povratku programu F-35.
Analitičari kažu da, iako postoji vjerovatnoća da bi sankcije CAATSA mogle biti ukinute tokom Trumpovog drugog mandata, svako rješenje problema S-400 koje nije trajno ne bi bilo tehnički prihvatljivo za američku vojsku.
Opisujući F-35 kao najveći projekat američke vojske od Drugog svjetskog rata, Jeffrey je rekao: „Trajno rješenje je da oni [S-400] odu, da se prodaju nekom drugom. Volio bih da imam rješenje, ali tehnički, mislim da ga nema.”
Makovsky je ocijenio povratak Turske programu F-35 malo vjerovatnim u bliskoj budućnosti.
„Ako se potpuno otarase S-400, zaista odustanu od posjeda kako zakon nalaže, mogla bi postojati razumna šansa za F-35”, rekao je za Glas Amerike. „Ali to će zavisiti predsjedavajućeg i viših članova Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma i Senatskog odbora za vanjske poslove.”
Da li je Evropa spremna za prestanak isporuke ruskog gasa preko Ukrajine?
Prvog dana 2025. ističe ugovor Ukrajine sa ruskim državnim Gazpromom, što će zatvoriti glavni put ruskog prirodnog gasa prema Evropi.
Iako iz Kremlja kažu da su spremni da produže dogovor o tranzitu, pozivajući Evropljane da ubijede Ukrajinu da se sa tim složi, iz Kijeva navode da neće popustiti.
Isporuke ruskog prirodnog gasa bile su kamen temeljac evropske energetske sigurnosti prije invazije Moskve na Ukrajinu u februaru 2022. godine, kada je Rusija privremeno prekinula isporuku 80 milijardi kubnih metara gasa kontinentu, kao odgovor na sankcije i spor oko plaćanja.
Prekid je zadao veliki udarac evropskoj ekonomiji, koji se osjeti i u 2024. godini, prema analizi Međunarodnog monetarnog fonda.
Ipak, od 2021, Evropa je osigurala alternativne dobavljače prirodnog gasa, pri čemu je ruski uvoz preko Ukrajine pao sa 11% na 5%, prema podacima kompanije za analizu energetike iz Osla, Rystad Energija.
Posmatrači kažu da su neke zemlje Evropske unije (EU) to pitanje shvatile ozbiljnije od drugih. Njemačka i Češka su, na primjer, u rekordnom roku investirale u terminale za tečni prirodni gas (LNG), kaže Olga Kakova, zamjenica direktora za evropsku energetsku sigurnost u Atlantskom savjetu iz Washingtona.
„Mnoge zemlje bez izlaza na more, poput Češke, dale su sve od sebe da pogledaju alternativne zalihe i investirale su u alternativne opcije”, rekla je Kakova za Glas Amerike.
Druge, poput Mađarske, udvostručile su svoje oslanjanje na Rusiju, a Slovačka i Austrija su povećale ruski uvoz.
Te zemlje, kaže Kakova, „moraće živjeti sa ovom odlukom”, objašnjavajući da će morati osigurati alternativne rute. Turska, na primjer, nudi jedini drugi operativni gasovod za rusku energiju u Evropu.
Iako bi neke evropske zemlje radije zadržale isporuke ruskog gasa preko Ukrajine, to je „teško sprovodivo za EU”, kaže Christoph Halser, analitičar Rystada za gas i LNG. On je izrazio povjerenje u političku volju Evrope i logistiku lanca snabdijevanja da se izgubi ovisnost o ukrajinskim gasovodima za ruski gas.
Drugi analitičari tvrde da bi EU trebala učiniti više da pošalje jasan signal kompanijama da jeftini ruski gas više neće biti dostupan. Uz sprovodive ciljeve EU za postepeno ukidanje ruskog gasa, kompanije će investirati u konkurentske projekte za snabdijevanje pouzdanih evropskih kupaca, kaže Kakova.
LNG za kompenzaciju?
Iako je ruski izvoz gasa u Evropu putem gasovoda opao, Moskva je dio manjka nadoknadila isporukom LNG-a preko mora, cesta i željeznica, uz povećanje ukupnog udjela evropskog uvoza LNG-a sa 15% na 19%.
Halser, međutim, kaže da je dalja ekspanzija malo vjerovatna, s obzirom na sankcije Zapada protiv Rusije.
„Dalje povećanje i kompenzacija za gasovode nije moguće sa postojećom infrastrukturom”, rekao je on za Glas Amerike. „Bili bi neophodni novi neovlašteni projekti na ruskoj strani.”
Rastuće isporuke LNG-a iz SAD mogle bi nadomjestiti ruski gas, o čemu je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Layen govorila sa novoizabranim predsjednikom SAD Donaldom Trumpom krajem prošle sedmice.
„LNG je jedna od tema kojih smo se dotakli - ne bih rekla da se o tome diskutovalo”, kazala je ona novinarima u Budimpešti, prenosi AFP. „I dalje dobijamo puno LNG-a preko Rusije, iz Rusije. ... Zašto ga ne zamijeniti američkim LNG-om, koji je jeftiniji i obara naše cijene energije?”
Da li će ukrajinski gasovodi biti prazni?
Prekid tranzita ruskog gasa u Evropu postavlja neka teška pitanja za Ukrajinu. Budući da je kraj ugovora veoma blizu, Kakova i drugi analitičari kažu da se Rusija osjeća ohrabrenom da napadne ukrajinski sistem prirodnog gasa, povećavajući ukrajinsku zabrinutost ove zime oko toga kako zaštititi energetsku infrastrukturu zemlje.
Neki posmatrači kažu da Ukrajina možda neće naći drugu komercijalnu upotrebu za svoju neaktivnu infrastrukturu. Bloomberg je krajem prošlog mjeseca izvijestio da su evropski kupci u pregovorima sa Azerbejdžanom o sporazumu koji bi isporučivao azerbejdžanski gas u Evropu, preko mreže gasovoda Rusija-Ukrajina.
Naknadni izvještaji, međutim, pokazuju da nikakav dogovor nije postignut, a Oleksij Černišov, šef državne kompanije Naftogas - najveće ukrajinske naftne i gasne kompanije - rekao je novinarima prošle sedmice da ne postoji alternativa za zaustavljanje isporuke ruskog gasa kroz ukrajinske gasovode.
Svaki aranžman bez potpunog zaustavljanja tranzita gasa preko Ukrajine poslao bi negativan signal Evropi, kaže Aura Sabadus iz londonske organizacije Independent Commodity Intelligence Services.
„Ako Ukrajina dozvoli da ovaj gas teče od 2025. pa nadalje, čak i ako se prodaje pod drugom oznakom - recimo kao azerbejdžanski gas - druge zemlje bi mogle doći i reći, 'pa, ako Ukrajina to radi, zašto ne bismo mi to mogli?'”, kazala je Sabadus za Glas Amerike.
Prema njenim riječima, industrijski potrošači u Njemačkoj, na primjer, tada bi mogli povećati pritisak za obnavljanje tokova gasa preko mreže morskog cjevovoda za prirodni gas Sjeverni tok, ispod Baltičkog mora, koji se proteže od Rusije do Njemačke i koji je bio meta namjernih podvodnih eksplozija u septembru 2022.
Ipak, Halser iz Rystada navodi kako je malo vjerojatno da bi kratkoročni prijelazni sporazum o zadržavanju protoka prirodnog gasa kroz Ukrajinu podstakao zahtjeve za ponovno otvaranje Sjevernog toka.
„U Njemačkoj nema političkog konsenzusa za preuzimanje ruskog gasa u bliskoj budućnosti”, rekao je on, dodajući da bi sporazum sa trećom stranom o isporuci gasa preko Ukrajine mogao koristiti svim uključenim stranama i ojačati komercijalni interes za ukrajinski sistem gasovoda.
Republikanci preuzimaju kontrolu nad Kongresom i Bijelom kućom u prvim sedmicama 2025.
Republikanci bi trebalo da preuzmu potpunu kontrolu nad američkom vladom do treće sedmice u januaru, s novoizabranim predsjednikom Donaldom Trumpom u Bijeloj kući i strankom koja ima većinu u Senatu, te od ove sedmice i u Predstavničkom domu.
„Republikanci u Domu i Senatu imaju mandat”, rekao je ranije ove sedmice novoizabrani predsjedavajući Predstavničkog doma Mike Johnson. „Američki narod želi da implementiramo i isporučimo onu agendu 'Amerika na prvom mjestu'.”
Trump će položiti zakletvu kao 47. predsjednik zemlje 20. januara, dvije sedmice nakon zasjedanja novog Kongresa.
Trump (78) će moći sprovoditi svoju agendu koju demokrate neće moći zaustaviti osim ako im se ne pridruži šačica republikanaca u Kongresu po bilo kojem konkretnom pitanju koje bi potkopalo tijesnu većinu stranke u oba doma.
Republikanci će imati prednost od 53-47 u Senatu, a izborni glas novoizabranog potpredsjednika JD Vancea u slučaju omjera 50-50 oko bilo kojeg zakonodavnog prijedloga.
Republikanci su osigurali najmanje 218 mjesta u 435-članom Predstavničkom domu
Tokom svog pokušaja da osvoji drugi neuzastopni četverogodišnji mandat, Trump je pozvao na masovnu deportaciju miliona migranata bez dokumenata koji žive u Sjedinjenim Državama u njihove matične zemlje, smanjenje poreza, daljnu deregulaciju poslovanja, ograničavanje kontrole klime i krivično gonjenje njegovih političkih protivnika - ljudi koje on naziva unutrašnjim neprijateljima.
Senator John Thune iz Južne Dakote, kojeg su njegovi kolege republikanci nedavno izabrali za vođu većine u Senatu, rekao je: „Ovaj republikanski tim je ujedinjen. Mi smo u jednom timu. Uzbuđeni smo što ćemo povratiti većinu i početi raditi s našim kolegama u Predstavničkom dom usvojiti dnevni red predsjednika Trumpa.”
