Ratko Mladić je rođen 12. marta 1942. godine u Općini Kalinovik. Završio je vojnu akademiju u Beogradu i odlazi, kao starješina, u Jugoslovensku narodnu armiju (JNA). Prije nego će biti imenovan za komandanta štaba Vojske Republike Srpske, Mladić je unaprijeđen u čin general-potpukovnika u JNA 24. aprila 1992. godine.
Dužnost komandanta Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu preuzima 10. maja 1992. godine. Prethodno je imenovanjem od 25. aprila 1992. godine prezueo dužnost načelnika-zamjenika komandanta u komandi Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu.
VRS je formirana 12. maja 1992. godine, a Ratko Mladić je postavljen na dužnost komandanta Glavnog štaba VRS. Komandant Glavnog štaba VRS ostao je sve do 8. novembra 1996. godine. U međuvremenu, dobio je čin generala-pukovnika.
Optužnica Haškog tužilaštva u 11 tačaka opisuje strašne zločine VRS u BiH pod komandom Mladića. On je negirao sve optužbe.
Tačka 1: Genocid u šest općina
Ova tačka optužnice Mladića tereti za genocid u šest općina - Foči, Ključu, Kotor-Varoši, Prijedoru, Sanskom Mostu i Vlasenici.
Tužilaštvo je stava da je Ratko Mladić je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu da se „bosanski Muslimani i bosanski Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo”.
„Ta kampanja progona je u nekim opštinama, u periodu od 31. marta 1992. godine do 31. decembra 1992. godine, uključivala, ili je dosegla takve razmjere da je uključivala, ponašanje na osnovu kojeg se vidjela namjera da se djelimično unište nacionalne, etničke ili vjerske grupe bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata”, navod je optužnice.
Tačka 2: Genocid u Srebrenici
Početkom jula srpske snage kreću o ofanzivu na Srebrenicu.
Prema optužnici, Ratko Mladić je zajedno s drugima formulisao zajednički cilj da se bosanski Muslimani u Srebrenici eliminišu ubijanjem muškaraca i dječaka i prisilnim odvođenjem žena, djece i dijela starijih muškaraca.
U danima koji su uslijedili, pogubljeno je više od 8.000 muškaraca i dječaka na različitim lokacijama, dok su žene, djeca i dio starijih muškaraca protjeran.
„Dana 13. jula 1995. godine, snage koje su učestvovale u napadu na Srebrenicu započele su s organizovanim pogubljenjima muškaraca i dječaka koji su odvojeni i zatočeni, kao i onih koji su se predali ili su zarobljeni. Žrtve tih pogubljenja su pokopane, a dio njih je kasnije ekshumiran i ponovo pokopan u pokušaju da se sakriju zločini”, stoji u optužnici.
Tačka 3: Progoni
Općine za koje se Ratko Mladić tereti za progon: Banja Luka, Bijeljina, Foča, Ilidža, Kalinovik, Ključ, Kotor – Varoš, Novi Grad, Pale, Prijedor, Rogatica, Sanski Most, Sokolac, Trnovo i Vlasenica, kao i progon iz Srebrenice.
Cilj progona je trajno uklanjanje Muslimana i Hrvata u periodu od 12. maja do 30. novembra 1995. godine, tvrde tužioci, navodeći da su gradovi i sela su napadani sa namjerom preuzimanja vlasti.
„Za vrijeme tog preuzimanja vlasti, pa do kraja rata, srpske snage i politički i državni organi bosanskih Srba vršili su djela progona nad bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima, uključujući pretrese, hapšenja i zatočenja bez naloga, šikaniranje, mučenje, silovanje i druga djela seksualnog nasilja, ubijanje, razaranje kuća, spomenika kulture i sakralnih objekata”, jedan od navoda ove tačke optužnice.
U dogovoru sa drufim, Ratko Mladić je „planirao, podsticao, naredio i/ili pomagao i podržavao progone bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata na političkoj i/ili vjerskoj osnovi”.
Tačka 4, 5 i 6: Istrebljenje, ubistvo
Zločini istrebljivanja i ubistva bili su dio cilja sva tri udružena zločinačka poduhvata za koja je optužen Ratko Mladić – „uklanjanje nesrpskog stanovništva iz područja na koja su Srbi polagali pravo, širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva i provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja; eliminacija bosanskih Muslimana iz Srebrenice, kao prisilno odvođenje žena, djece i dijela starijih muškaraca”.
Tačke 7 i 8: Deportacije, nehumana djela
Ova tačka optužnice uključuje „hapšenje bez naloga, mučenje, ubijanje, silovanje, razaranje kuća, spomenika kulture i sakralnih objekata natjerali su Muslimane i Hrvate na bijeg iz svojih domova i mjesta”. Drugi su fizički protjerani, navode tužioci.
Do kraja 1992. godine većina nesrpskog stanovištva prisilno je raseljena, deportacije i nehumana djela nastavljena su sve do kraja rata 1995. godine.
Tačke 9 i 10: Terorisanje i protivpravni napadi
Od aprila 1992. godine pa do kraja rata Sarajevo je granatirano i snajperisano. Hiljade civila svih uzrasta je ubijeno ovakvom kampanjom.
„Ti napadi su uključivali neselektivne i prekomjerne napade, koji nisu bili u srazmjeri s očekivanom konkretnom i neposrednom vojnom prednošću”, navodi se optužnici.
Prema Tužilaštvu, Ratko Mladić je bio učesnik ovog udruženog zločinačkog poduhvata sa ciljem širenja terora među civilnim stanovništvom Sarajeva.
Tačka 11: Uzimanje talaca
Nakon što 25. i 26. maja 1995. godine, NATO snage izvršile vazdušne napade na vojne ciljeve VRS, sprske snage su zarobile više od dvije stotine pripadnika mirovnih snaga i vojnih posmatrača UN-a na različitim lokacijama, a neki od njih su maltretirani.
U junu 1995. godine pripadnici mirovnih snaga i vojnih posmatrača su u razmijenjeni nekoliko navrata.
Facebook Forum